CWP u Srbiji, Bugarskoj i Rumuniji, razvija portfolio projekata ukupnog kapaciteta 1.4 GW, od čega je u Srbiji 500 MW. Tim u Beogradu neprestano raste i danas ga čini 14 visokoobrazovanih i motivisanih zaposlenih koji vredno rade na realizaciji projekata
Srbija još nije pokazala da ima kapacitet za više od dva-tri ozbiljna igrača, ali će i to polako da se menja, očekuje gospođa Turković jer smatra da će Zakon o obnovljivim izvorima energije doprineti lakšem razvoju projekata vetra i solara, i omogućiti lakše finansiranje
Za kratko vreme ste prešli put od grupe zaljubljenika u alternativne izvore energije do najuspešnijeg developera u regionu. Da li ste Vi lično, kao žena u muškom svetu, zadovoljni postignutim?
Smatram da je vidljivo da žene imaju jaču svest o tome zašto je bitno očuvati prirodu, i za nas i za buduće generacije. To se vidi i kroz politiku i aktivizam, pa i u biznisu.
U Srbiji su žene jako aktivne na polju zaštite životne sredine, i neke su na bitnim pozicijama i u institucijama, i u privatnim kompanijama, ali naravno tu ima puno izazova. Naša kompanija je postigla to što jeste u ovako kratkom roku jer smo zaista svi „mission-driven“, i to se odražava na motivaciju, ambicije, entuzijazam i rad zaposlenih. Mislim da napredujemo brzo jer verujemo da će to što radimo biti presudno za budućnost planete i Srbije, a ne jurimo isključivo profit.
Development obnovljivih izvora energije je dugačak proces i potrebno je da ljudi i kompanije znaju zašto se u to upuštaju. Zadovoljna sam jer mislim da je ovo model poslovanja kome doprinosi neki malo više ženski senzibilitet.
U Srbiji su žene jako aktivne na polju zaštite životne sredine, i neke su na bitnim pozicijama i u institucijama, i u privatnim kompanijama
Srbija ima potencijala da razvije više od 4 GW zelenih projekata u narednih deset godina. Ima li volje, znanja i odlučnosti da se na tome radi, da se ovi potencijali realizuju?
Volja sigurno postoji, srećemo se sve češće s kompanijama koje imaju značajne ambicije na polju obnovljivih izvora energije. Prepreka jeste to što je pitanje o vrlo kompleksnim i zahtevnim projektima koji zahtevaju i veliku stručnost, i investicije, i određenu odlučnost. Treba biti istrajan, sarađivati sa velikim brojem stejkholdera na lokalnom i državnom nivou i zapošljavati jako puno stručnjaka.
Srbija, nažalost, još nije pokazala da ima kapacitet za više od dva-tri ozbiljna igrača, ali će i to polako da se menja. Zakon o obnovljivim izvorima energije će sigurno doprineti lakšem razvoju projekata vetra i solara, i omogućiti lakše finansiranje. CWP svakako ima ozbiljne planove pa ćemo doprineti našem udelu tih 4 GW kako bismo svi što brže napredovali.
Kakve su šanse da Srbija, kao i ostatak sveta, do 2050. godine bude „carbon free“ društvo? Šta je alternativa za to?
Mislim da je teško pričati o ugljeničnoj neutralnosti na svetskom nivou trenutno, jer je vrlo jasno da različite zemlje napreduju različitim brzinama. Srbija mora još mnogo toga da preduzme kako bismo uopšte mogli da razmatramo kako stići do tih ciljeva za 2050. Ono što me ohrabruje jeste da mi se čini da je sve veća građanska svest na temu očuvanja prirode i zaštite životne sredine, ali za sad ne vidim dovoljnu angažovanost od strane institucija. Mislim da će privreda, u Srbiji kao i svugde u svetu, igrati presudnu odluku jer smo na kraju mi ti koji ulažemo u projekte i donosimo određene promene. Alternativa „carbon free“ društvu ne postoji.