Partneri Srbija su organizacija posvećena unapređenju vladavine prava, razvoju građanskog društva i institucionalnoj izgradnji u Srbiji i u regionu, uz jačanje lokalnih kapaciteta
O pravnom okviru Srbije i njegovoj usklađenosti sa pravnim okvirom EU, oblastima svog delovanja, uticaju tehnologije na ljudska prava i slobode, zaštiti privatnosti i drugim vrednostima koje Srbiju približavaju najrazvijenijim zemljama sveta, razgovarali smo sa Anom Toskić Cvetinović
Možete li predstavljanjem oblasti delovanja i usluga koje pružate da nam približite vaš rad?
Organizacija Partneri Srbija je usmerila svoj rad na tri programske oblasti. Prva su osnovne vrednosti evropskih integracija, poput demokratije, ljudskih prava, vladavine prava, dobrog upravljanja.

Smatramo da je danas, kada se neke od ovih vrednosti preispituju, važnije nego ikada jasno i javno govoriti o tome da je budućnost Srbije u Evropskoj uniji. Drugu programsku oblast smo nazvali „Budućnost je sada,“ i u okviru nje se bavimo različitim uticajima koje primena novih tehnologija imaju na ljudska prava, kao i na širu dinamiku društvenih odnosa i veza između države, građana i privatnog sektora. Treća oblast je posvećena mirnom rešavanju konflikta, razvoju kulture dijaloga i unapređenju primene alternativnih načina rešavanja sporova, poput medijacije.
Ne postoji oblast života u kome danas nema upliva tehnologije, i nesumnjivo je da to donosi brojne koristi svakome od nas, ali ujedno i rizike po niz prava i sloboda
Naš rad podrazumeva analize i istraživanja, sprovođenje obuka za javni, civilni i privatni sektor, izradu predloga propisa i javnih politika, kao i podršku organizacijama i drugim subjektima u organizacionom razvoju. Na primer, nizu organizacija pomogli smo da uspostave interne procedure za zaštitu podataka o ličnosti, i time ne samo usklade svoje poslovanje sa propisima, već pruže dodatnu zaštitu svojim korisnicima, koji uglavnom dolaze iz osetljivih društvenih grupa.
Kako Vi gledate na uticaj novih tehnologija na širi spektar ljudskih prava?
Ne postoji oblast života u kome danas nema upliva tehnologije, i nesumnjivo je da to donosi brojne koristi svakome od nas, ali ujedno i rizike po niz prava i sloboda (privatnost, slobodu izražavanja, zaštitu od diskriminacije, pristup pravdi). Posebno je rizično kada se odluke o našim pravima donose isključivo na osnovu algoritama i veštačke inteligencije, jer u takvim slučajevima treba posebno ceniti rizike i posledice po pojedinca. Utisak je da se danas previše oslanjamo na tehnologiju i da očekujemo da će ona rešiti kompleksne društvene probleme. To je, naravno, nerealno očekivanje – proces digitalizacije treba da ima u fokusu čoveka i, ukoliko to nije slučaj, tehnologija na kraju može doneti više štete nego koristi.
Kako ocenjujete naš zakonski okvir?
Srbija ima solidno razvijen pravni okvir u oblasti prava na privatnost i zaštite podataka o ličnosti, u velikoj meri usklađen sa pravnim okvirom Evropske unije. Međutim, razlika je u primeni propisa, kao i u kaznama koje su propisane za njihovo kršenje. U tom smislu možemo da zaključimo da kazne nemaju odvraćajući efekat za sve one koji ne poštuju zakon. Dodatno, neke oblasti, poput upotrebe video nadzora i sistema prepoznavanja lica, nisu regulisane, što otvara prostor za nekontrolisanu primenu ovih sistema.