Sat rada u Evropskoj uniji košta poslodavce u proseku 30,50 evra, a najskuplji su bili troškovi rada po satu u Luksemburgu, i to 50,90 evra.
Nemački Savezni zavod za statistiku (Destatis) saopštio je da je Nemačka, sa prosečnim troškovima rada po satu od 39,50 evra, bila na sedmom mestu među 27 članica EU, a na istoj poziciji nalazi se nalazi još od 2019. godine.
Prosek u 20 članica EU koje kao zajedničku valutu koriste evro bio je 34,30.
Iza Luksemburga po visini troškova rada po satu je Danska, sa 46,80 evra, a sledi Belgija sa 43,50. Ispred Nemačke su, sa neznatno višom cenom sata rada Francuska, Holandija i Švedska, a odmah iza nje je Austrija sa 39 evra.

Na začelju je Bugarska u kojoj su poslodavci u 2022. u proseku plaćali po satu rada 8,20 evra. Ispred Bugarske su Rumunija (9,50), Mađarska (10,70) i Hrvatska (12,10 evra).
Najbliža evropskom proseku je Italija sa 29,40 evra.
Destatis navodi da je nemačka satnica u 2022. godini bila oko 30 odsto viša od proseka EU i da je taj odnos ostao relativno nepromenjen i u odnosu na 2021. godinu.
Istovremeno, Nemačka je po visini cene sata rada u industriji sa 44 evra bila na četvrtom mestu u Evropi i 44 odsto skuplja od evropskog proseka.
Cena radnog sata dobija se kada se troškovi proizvodnje u jednoj godini podele sa ukupnim brojem radnih sati.
Prema podacima Zavoda za statistiku, troškovi rada po satu su u proteklih deset godina u EU porasli u proseku za 25 odsto, ili 6,10 evra, ali je taj rast bio veoma različit među zemljama članicama.
Jedina zemlja u kojoj se cena rada po satu smanjila je Grčka, i to za 1,20 evra (7,6 odsto) u odnosu na 2012.