Ruska rublja dostigla je kurs od 52,3 za dolar, što je najviši nivo te valute od maja 2015. godine, a skoro dva i po puta više nego u martu 2022, kada su SAD i Evropska unija uveli sankcije Rusiji kao odgovor na njenu invaziju na Ukrajinu i kada je dolar iznosio 139 rublji.
Prema pisanju regionalnog poslovnog portala SEEbiz, zapanjujući skok rublje poslužio je Kremlju kao dokaz da zapadne sankcije ne deluju.
“Ideja je bila jasna: nasilno slomiti rusku ekonomiju“, rekao je ruski predsednik Vladimir Putin prošle nedelje na godišnjem Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, i dodao:
“Nisu uspeli. Očigledno, to se nije dogodilo”.
Krajem februara, nakon početnog pada rublje, Rusija je više nego udvostručila ključnu kamatnu stopu zemlje na neverovatnih 20 odsto s pređašnjih 9,5 procenta. Od tada se vrednost valute poboljšala do te mere da je snižavala kamatnu stopu tri puta, da bi krajem maja dostigla 11 odsto.
Rublja je u stvari toliko ojačala da ruska središnja banka aktivno preduzima mere kako bi pokušala da je oslabi, bojeći se da će takav skok domaće valute učiniti njihov izvoz manje konkurentnim.
Ali šta zapravo stoji iza rasta ruske valute i može li se on održati?
Razlozi su, pojednostavljeno rečeno, zapanjujuće visoke cene energije, kontrola kapitala i same sankcije.
Rusija je najveći svetski izvoznik gasa i drugi najveći izvoznik nafte, a primarni kupac energenata je Evropska unija, koja nedeljno kupuje milijarde dolara vrednu rusku energiju i istovremeno pokušava da je kazni sankcijama.
To je EU stavilo u nezgodnu poziciju – sada je Rusiji poslato eksponencijalno više novca kojim se kupuje nafta, gas i ugalj nego što je vrednost pomoći datoj Ukrajini, što je pomoglo da se popuni ratna blagajna Kremlja. A s cenama nafte tipa Brent, 60 odsto višim nego u ovo doba prošle godine, iako su mnoge zapadne zemlje obuzdale svoju kupovinu ruske nafte, Moskva i dalje ostvaruje rekordnu dobit.
I kao posledica navedenog, u prvih 100 dana rusko-ukrajinskog rata, Ruska Federacija zaradila je 98 milijardi dolara prihoda od izvoza fosilnih goriva, prema Centru za istraživanje energije i čistog vazduha, istraživačkoj organizaciji sa sedištem u Finskoj.
Više od polovine te zarade dolazi iz EU, oko 60 milijardi dolara.