Angela Merkel, prva kancelarka u istoriji Nemačke, objavila je autobiografiju pod nazivom “Sloboda: Memoari 1954-2021”, koja na 720 stranica pokriva ono što Merkel naziva “dva života, prvi do 1990. godine u diktaturi i drugi od 1990. godine u demokratiji”.
Merkel je rođena u Hamburgu 1954. godine, ali njen otac, levičarski idealista, preselio je mladu porodicu u Istočnu Nemačku da bi preuzeo poziciju luteranskog pastora. Nikada nisu bili dovoljno daleko od pritisaka istočnonemačke tajne policije Štazi – Merkel je u jednom trenutku izbegla da postane doušnik, govoreći da je previše komunikativno dete – ali je to ipak bilo srećno detinjstvo.
Kroz mladost je koračala sa idejom da postane naučnik, a kada je pao Berlinski zid 1989. godine, pridružila se novoj političkoj stranci, Demokratski početak.
Posle dela memoara posvećenih njenom političkom usponu, Merkel je najveći deo svoje knjige posvetila godinama koje je provela kao nemački kancelar. Ona svoju odluku da otvori nemačke granice za stotine hiljada tražilaca azila 2015. godine identifikuje kao odlučujući trenutak 16-godišnje kancelarske karijere.
Odluka je izazvala socijalni i ekonomski pritisak na Nemačku i podstakla uspon i radikalizaciju nemačke krajnje desničarske stranke, Alternativa za Nemačku (AfD), koja je slavila istorijski uspeh na nemačkim državnim izborima u septembru. Merkel i dalje veruje da je otvaranje granica bilo prava stvar, s obzirom na ono što je smatrala humanitarnom krizom.
Merkel bitan deo memoara posvećuje i njenoj energetskoj politici, žaleći se da je optužena da je dovela Nemačku u neodgovornu zavisnost od ruskog gasa. Ona i dalje pokušava da opravda panični izlazak Nemačke iz nuklearne energije, koji je ubrzala nakon nesreće u Fukušimi 2011. Takođe, smatra da je sve veće oslanjanje na energiju iz Putinove Rusije tokom njenog mandata bilo neizbežno.
Memoari nude i značajan osvrt na njene susrete sa drugim svetskim liderima. Poznato je da je Putin, znajući da se Merkelova plaši pasa, pokušao da je zastraši 2007. dovodeći svog crnog labradora Konija na sastanak. Manje je poznato da je tome prethodio događaj koji se desio godinu ranije, kada joj je poklonio plišanog psa, šaleći se da neće da je ujede.
Takođe, ona u knjizi zamera sebi što je, kako je napisala, zamenila Donalda Trampa za nekog sasvim normalnog, kada su se upoznali 2016. godine. Nasuprot tome, vreme provedeno na ranču Džordža Buša naziva “rustikalnim, opuštenim i jednostavno lepim”.
Sa pokojnom kraljicom Elizabetom Drugom razgovarala je na engleskom, a u memoarima je napisala da joj se divi.
Angela Merkel je napisala memoare u koautorstvu sa dugogodišnjom savetnicom Beate Bauman.