Moje ime je Sara,
a kolege Somalijci me zovu Dur-Dur, što znači vrelo, izvor čiste, brze, jake vode. U Somaliji je voda dragocenost i laska mi što su me moji saradnici tamo doživljavali kao energičnu, dragocenu i kao nekog ko ima čiste, dobre namereBavim se poslom koji je spoj naučnog istraživanja, analize, istrage, humanitarnog rada i ekspertskog konsaltinga. Moja ekspertiza se odnosi na zemlje Roga Afrike, prvenstveno Somaliju, i zemlje Velikih afričkih jezera (Burundi, Demokratska Republika Kongo, Ruanda, Tanzanija, Uganda), najviše na Kongo, kao i na zemlje koje na njih imaju snažan politički, vojni, finansijski i geostrateški uticaj. Velike i isprepletane teme kojima se bavim su naoružane grupe, sukobi, (ne)stabilnost i bezbednosne strukture, izbeglice, eksploatacija resursa, terorizam, međudržavni odnosi, etniciteti i klanovi.
U Somaliji sam istraživala potencijal lokalnih državnih, ali i paradržavnih vojnih struktura u borbi protiv terorističke islamističke organizacije Al Šabab. Pre toga, provela sam dve godine u Istočnom Kongu koji je jedan od najnestabilnijih regiona u svetu gde su oružani sukobi, masakri civila, otmice, pljačke, ubistva i masovna silovanja svakodnevnica već tri decenije. Zemlju koja je izuzetno plodna i bogata zlatom, dijamantima, bakrom, uranijumom ili toliko traženim koltanom, sastojkom svih elektronskih uređaja i mobilnih telefona, ali i vodom, drvetom, gasom i kaučukom, najviše razjedaju, uz siromaštvo i bolesti, sukobljeni interesi mnogih regionalnih, međunarodnih i lokalnih aktera koji se ostvaruju preko 150 različitih naoružanih grupa. U okviru petočlanog obaveštajnog tima UN mirovne misije, moj posao u Kongu je bio da mapiram i klasifikujem te paravojne grupe, istražim njihove motivacije, izvore finansiranja, saučesnike, ljudstvo, naoružanje, načine ratovanja, u cilju zaštite civila ali i međunarodnih vojnih snaga i našeg ljudstva.
Prikupljeni podaci i saznanja sa terena se unakrsno proveravaju, provlače kroz jedno temeljno metodološko čistiliste i kontekstualizujukako bi se pretpostavio budući razvoj događaja i iznele preporuke. One služe donosiocima odluka – vladama, agencijama , EU – za donošenje smislenijih i efikasnijih politika koje imaju za cilj osnaživanje društava i pojedinaca, bolju raspodelu pomoći, podršku mirovnim inicijativama ili borbi protiv terorizma.
Sada radim na osnaživanju kapaciteta država Velikih afričkih jezera da trajno i održivo rešavaju pitanja izbeglica u svojim zemljama. Koordiniram platformom koja okuplja deset velikih međunarodnih humanitarnih organizacija i nadam se da ćemo, zahvaljujući jednoj podrobnoj analizi situacije, problema i prepreka, mapiranjem kapaciteta i primera dobre prakse u svih pet zemalja, kao i intenzivnim diplomatskim naporima, uspeti da usmerimo njihove politike i direktno olakšamo egzistenciju miliona izbeglica u regionu.
I u Kongu sam imala lokalni nadimak, muzungu, što na svahiliju znači bela žena, kojim su me posebno dozivala deca u zabitima do kojih se stizalo samo helikopterom, prateći me kroz selo kao da sam sa Marsa, pošto nikada ranije nisu videli ženu druge boje kože. A kada sam odlazila, kolege su mi rekle da jesam, možda, muzungu, ali da mi je srce svakako kongoansko.
I zaista, kako neko može da razume šta se negde dešava ako ne voli tu zemlju i ne voli i ne razume njene ljude? Ogromna podrška u poslu su ljudi sa kojima radim, lokalni istraživači i istražitelji i njihovo znanje i iskustvo koji su mi i inspiracija i najveći oslonac.