Mada mi je bilo teško da zamislim nešto što u profesionalnom smislu više odgovara mom temperamentu od rada u Službi za odnose s javnošću Srpske akademije nauka i umetnosti i pisanja angažovane poezije, iznenada sam se obrela u fenomenalnom univerzumu dečje književnosti i zaljubila se u tu aktivnost
Sve je počelo pre pet-šest godina kada sam primetila da na tržištu ima dosta tzv. mozgalica, u kojima se deci, među drugim zadacima, nudi da prepoznaju ono što ne pripada određenom skupu, kao što je, na primer, šargarepa među voćem. Pomislila sam da bi bilo dobro to podići na viši nivo i navesti decu da se na sličan način bave rečima, da pronalaze uljeze ali pošto prepoznaju i registruju reči/pojmove umesto slika, a da im ti „zadaci” budu prezentovani u lepršavoj formi pesme. Tako su 2016. nastali „Uljezi”, poezija za decu objavljena u posebnoj, dečjoj ediciji „Fabrike knjiga”, koju je ilustrovala Maja Veselinović.
Mali „Uljezi” bili su zapravo fin uvod u pisanje mnogo složenijeg, razgranatijeg, luđeg i zahtevnijeg „Dar-mara”, koji je objavljen 2019. godine, u izdanju Kreativnog centra, jedne od najboljih domaćih izdavačkih kuća za decu. Poseban momenat u njoj predstavljaju neobične, inventivne i otkačene ilustracije Borisa Kuzmanovića. Cilj te zbirke poezije jeste da decu zadrži u tekstu, da ih natera da pažljivo prate ono što piše, jer će, ukoliko budu čitali napamet biti prevareni i neće ni primetiti da, recimo, u jednoj pesmi „kukurek kukuriče”, ili da se na nedeljnoj trpezi, pored ukusnog obroka, našao i jedan izanđali auspuh, ili pak da je neko doterao cara do Novog Pazara.
I tako se prva sezona „lova na uljeze” okončala oznakom „The White Ravens”, koja zapravo znači da je „Dar-mar” odabran kao jedna od 250 najboljih knjiga za decu objavljenih 2019. godine u svetu.
Prva sezona „lova na uljeze” okončana je oznakom „The White Ravens”, koja zapravo znači da je „Dar-mar” odabran kao jedna od 250 najboljih knjiga za decu objavljenih 2019. godine u svetu
Rad na noveli „Gospodin Oliver”, koja je namenjena početnicima u čitanju, otvorio je vrata jednom drugačijem poduhvatu. Naime, u aprilu tekuće godine počela sam da pišem prvi deo romana za mlađe tinejdžere „Sve što (ni)sam želela”. Nisam ni slutila da je pisanje tinejdž romana tako zabavno i zarazno! Knjiga je objavljena u septembru, a ilustracije za nju, kao i za „Gospodina Olivera”, uradio je maestralni Dušan Pavlić. Roman govori o epidemiji smrtonosnog VIR virusa koji je sa kompjutera prešao na ljude i učinio da se u danu kada je pola grada stavljeno u karantin, u napuštenoj kući, bez roditelja, telefona i interneta, nađu dvanaestogodišnja Nina i njena simpatija, najfrajer u školi – sedmak Maksim.
Budući da su mlađi tinejdžeri ozloglašeni kao čitaoci, sve je u toj knjizi podređeno njihovom ukusu. Tako je knjiga puna dijaloga, radnje i neočekivanih obrta, pisana je jezikom koji je tinejdžerima blizak, govori o temama koje ih se tiču… Ipak, čini mi se da je posebno važno to što se roman bavi pandemijskim traumama u momentu kada je svima nama, od dece vrtićke dobi, preko tinejdžera, do nas odraslih, i te kako potrebno da bar malo promenimo ugao gledanja na ovo što nas je u 2020. godini snašlo.