Mapa sajta

Srpska šutnja

Za putinofile, ne i za Vučića obavezno, ideal je da se ponovi scena kad za vreme NATO agresije 1999. generalna sekretarka SPS Gorica Gajević, iz Skupštine silazi u narod da se grli povodom usvajanja odluke da se pristupi savezu Rusije i Belorusije.

U Hrvatskoj je od sloma Maspoka 1971. do pojave Tuđmanovog HDZ postojala ketmanovska atmosfera koja se zvala kolokvijalno ’hrvatska šutnja’. U sasvim drugom kontekstu, Srbiji bi danas najviše godila ketmanovska ’srpska šutnja’ na temu Ukrajine. U praksi to je teško izvodivo. Za sada radi ’Vučićev sofizam’ – podrška suverenitetu Ukrajine i neuvođenje sankcija Rusiji. I sva dramatika rata u Ukrajini postavila je bila usred srpske izborne kampanje pitanje – koga zamajava Vučić u Srbiji više: Evrofile ili rusofile?

Demostatova istraživanja potvrđuju dominantno rusofilstvo u Srbiji (što uglavnom znači i Putinov kult ličnosti), ali često se prenebegava stepen hipokrizije koji karakteriše srpsko javno mnenje, što u ovom slučaju znači – duša nam je s Rusijom, ali kad mislimo o stilu života – onda Zapad.

Srbija se ovih dana razumljivo utišala sa ’srpskim svetom’, ali istovremeno kao da ne ističe dovoljno svoje zlatne domete skorašnjeg datuma kao što je Samit OEBS iz decembra 2015. u Beogradu kada je tadašnji šef diplomatije Ivica Dačić bio pokrovitelj susreta ruskog i američkog šefa diplomatije Sergeja Lavrova i Džona Kerija. Pa i Samit nesvrstanih da se umesto u oktobru prošle godine održao ovih dana u Beogradu dobio bi mnogo veću specifičnu težinu. Možda i suštinski neotitoističku.

Još smo većinski na nivou kafanskih rasprava u stilu srpske filmske komedije ’Tri karte za Holivud’ o podeli stanovnika jedne srpske varoši, pod uticajem kubanske raketne krize, na one koji su za Ruse i za Amerikance

Manifestacije postraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) logična su relacija na prostorima bivše Jugoslavije. Oživljene su traume i Vukovara i Sarajeva, i Oluje i NATO agresije. Pored empatije s narodom Ukrajine i manifestacija PTSP postoji nešto i perfidno: Hrvati i Bošnjaci svaki ruski hitac porede sa agresijom na njih, cementirajući narative, identitete i politiku Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, kao jedine moguće i ispravne. Potuljeno se priželjkuje da Mariupolj postane novi Vukovar, priželjkuje se ukrajinsko Sarajevo, Škabrnja i Srebrenica. Kosovski Albanci rade isto, maštajući o ukrajinskom Račku, dok srpski putinofili ulaze u paradoksalnu situaciju: Čak i ono od čega grade novi srpski identitet – flagrantno kršenje međunarodnog prava – što je bila agresija NATO na Srbiju i herojski otpor, ili srpske izbeglice iz Hrvatske i sa Kosova, relativizuju razumevanjem za pucanje Putinovg strpljenja  i veru da će ruski hazjain agresijom potvrditi da je Milošević bio globalna avangarda i da bi Srbi devedesetih pobedili da je bilo ovakve Rusije. Iako je lako pretpostaviti da NATO agresije ne bi ni bilo da je Milošević 1990. rekao isto što i Leh Valensa – evroatlanska pozicija Poljske se podrazumeva.

Paradoksalno je i to da je Slobodan Milošević u finišu izborne kampanje postao najveći adut srpske opozicije koja baštini antimiloševićevske tekovine jer Zdravko Ponoš jedini od predsedničkih kandidata ima odlikovanje za učešće u ratu protiv NATO koje je potpisao Milošević.

Srbija se, zahvaljujući i Vučićevom sofizmu, nije još nepovratno podelila na srpsku Grupu Vagner i srpski Puk Azov. Još smo većinski na nivou kafanskih rasprava u stilu srpske filmske komedije ’Tri karte za Holivud’ o podeli stanovnika jedne srpske varoši, pod uticajem kubanske raketne krize, na one koji su za Ruse i za Amerikance.

Srpski nacionalisti (formalni antikomunisti) priželjkuju obnovu SSSR. Oni jesu za denacifikaciju Ukrajine ali nikako i za destaljinizaciju Rusije.

Više...

Komentar Zorana Panovića

Studenti i Vučić

Najmasovniji skup u istoriji Beograda demistifikovao je i mit o takozvanoj kritičnoj masi, jer ona sama po sebi ne mora da znači ništa. Otuda...

Aleksandar Vlahović, predsednik Saveza ekonomista Srbije

Nedostatak kvalitetnih institucija dolazi na naplatu

Ostavka premijera Vučevića predstavlja presedan u političkom životu Srbije jer je posledice duboke političke krize čije se rešenje ne nazire. U stabilnim demokratskim zemljama, sa...

Prof. dr Goran Radosavljević, prodekan za nauku i direktor Instituta FEFA

Loše i dobre vesti

Iako politička kriza kratkoročno ugrožava ekonomiju, ispunjavanje zahteva protesta za jačim institucijama i borbom protiv korupcije može dugoročno podstaći investicije i rast. Od 90tih godina...

Pavle Petrović, ekonomista, bivši predsednik Fiskalnog saveta i član SANU

Vreme za zaokret u Srbiji?

Ostavka premijera, izazvana građanskim protestima, mogla bi otvoriti prostor za Srbiju da se okrene od državnog kronizma ka preduzetničkom modelu zasnovanom na snažnim institucijama...

Vesti

Srpski paviljon na EXPO 2025

Na zvaničnom otvaranju srpskog paviljona na EXPO 2025 u Osaki, komesar Žarko Malinović izjavio je da je Srbija ponosna...

Hrvatska i Srbija: Projekat RETFOR

U hrabrom koraku ka borbi protiv klimatskih promena kroz prekograničnu saradnju, pokrenut je projekat RETFOR kao deo Interreg programa...

Održana godišnja sednica Skupštine Slovenačkog poslovnog kluba

Dana 25.03, održana je godišnja redovna sednica Skupštine Slovenačkog poslovnog kluba koja je okupila preko 50 predstavnika članica u...

Izrael preuzeo predsedavanje Međunarodnom alijansom za sećanje na Holokaust

Ambasadorka Izraela u Srbiji Nj. E. Avivit Bar-Ilan priredila je prijem u Ambasadi Izraela povodom preuzimanja predsedavanja njene zemlje...

Ceremonija penzionisanja zutih autobusa

Čuveni "Japanci", 93 autobusa koje je Vlada Japana 2003. godine donirala GSP-u "Beograd", nakon 20 godina službe na beogradskim...