Oporo danas zvuče reči nekadašnjeg šefa Evropske komisije Žan-Klod Junkera iz 2018. da je Srbija prošla „impresivan deo puta“ ka EU, i koji je tada dao ohrabrenje (ne obećanje) za zemlje kandidate da bi 2025. mogle u članstvo EU
Sadašnji premijer Poljske Donald Tusk, u Beogradu je aprila 2018. kao predsednik Evropskog saveta rekao pred predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem: „Dozvolite mi da citiram vašeg slavnog pisca Borislava Pekića koji je svoj život posvetio evropskim vrednostima demokratije i slobode i koji je pre trideset godina napisao članak pod nazivom ’Želja za Evropom’, u kojem je rekao: Želim da istorija Srbije bude i njena budućnost, a ne samo patriotsko sećanje“.
Iako je Pekić bio jedan od osnivača Demokratske stranke, rivala i protivnika Šešeljevih radikala i Vučićevih naprednjaka, njemu je tek u vreme naprednjačke vlasti u Beogradu podignut spomenik. Vučić se time hvalio, ponekad je i kasnije znao da s vremena na vreme prigodno citira Pekića, ali se vremenom praksa Vučića i njegove partije udaljila od Pekićevih ideala. Ako je ikada Vučić zaista bio iskreno sklon Pekiću. Koga je inače, na lokalnim izborima u beogradskoj opštini Rakovića pobedio 1991. Vučićev mentor Vojislav Šešelj.
I posle nedavnog sastanka u Beogradu Vučića sa šeficom evropske diplomatije Kajom Kalas, Srbija bar zvanično nastavlja EU integracije. Da li je u tom duhu naslov iz režimskih novina koji prati susret Vučić-Kalas: „Čuvaćemo mir, stabilnost i svoje vitalne intrese“. Što „u prevodu“ može da znači: EU da, ali pod našim uslovima! Odlazeći ambasador EU u Srbiji Emanuel Žofre, izjavio je povodom Dana Evrope, dok je Vučić bio na Crvenom trgu u Moskvi pored Putina, da „Srbija treba da se okrene EU“, što je naoko paradoksalno za zemlju koja je zvanično već godinama ka tamo okrenuta. Evropa je sa nedavnog samita u Tirani još jednom poslala važnu poruku za proširenje, kako doduše izveštavaju i Vučićevi mediji ali uz preventivnu ogradu iz još jednog indikativnog naslova, koji dan pre samita Evropske političke zajednice u Tirani: ’’Srbija suvereni bedem u Evropi bez vizije’’. Režimska propaganda povodom situacije na Univerzitetu (protesta) jasno govori o „uplivu Brisela“.
Bar je još aktuelan rok koji je dao grčki premijer Kirjakos Micotakis, u Solunu 2022. na samitu Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi – da bi 2033. godina trebalo da bude rok za pristupanje svih zemalja Zapadnog Balkana EU
Oporo danas zvuče reči nekadašnjeg šefa Evropske komisije Žan-Klod Junkera iz 2018. da je Srbija prošla „impresivan deo puta“ ka EU, i koji je tada dao ohrabrenje (ne obećanje) za zemlje kandidate da bi 2025. mogle u članstvo EU. Junker je to izjavio te 2018. baš u Albaniji, zemlji koja je ovog maja sa otvaranjem Klastera 3 zvanično pretekla Srbiju na evropskom putu. Realne su strepnje liberalnog dela Srbije da će zemlja propustiti i paket ulaska u EU sa Albanijom i Crnom Gorom koja je najviše odmakla iz Regiona na tom putu.
Bar je još aktuelan rok koji je dao grčki premijer Kirjakos Micotakis, u Solunu 2022. na samitu Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi – da bi 2033. godina trebalo da bude rok za pristupanje svih zemalja Zapadnog Balkana EU.
Marta Kos, komesarka za proširenje EU, krajem marta je istakla da su zahtevi studenata isto ono što Evropska komisija zahteva od Srbije. A to su hitne reforme, dok je rok za „hitre korake“ u tom pravcu tri do četiri nedelje. Evo nas u junu, nedelje su prošle, Vučić se relativno konsolidovao, vlada Đura Macuta je reakcionarnija od one Miloša Vučevića. I zato je na evropskom putu, što bi upućeni cinično rekli i dodali da Kaja Kalas bar Vučića nije nazvala „dragi Aleksandre“ kao Ursula fon der Lajen ili Antonio Košta.
Iako je EU kapitalistička, ona Lenjinova „korak napred, dva koraka nazad“, najbolje oslikava stanje takozvanog puta Srbije ka EU.