Civilizacijski je važno da izgradimo autoputeve, ali bez razvijene železničke mreže, modernih luka i intermodalnih terminala, mi nećemo dati šansu našoj privredi da efikasno proizvodi i izvozi. Verujem da nam u ovoj i narednoj godini predstoji realizacija upravo onih transportnih projekata koji vode ka punom uključivanju Srbije u robne tokove Evrope.
Gde je Srbija danas kada govorimo o aktivnijem uključivanju Srbije u robne tokove Evrope?
Verujem da bi optimalan i ilustrativan odgovor na ovo pitanje bio poređenje gde je Srbija bila do 2014. a gde smo danas.
Podsetiću vas da do 2014. godine nismo uspeli kao društvo da se organizujemo u dovoljnoj meri da iskoristimo ni da ono što nam je dato prirodom stvari, odnosno geografskim položajem.
Ono što su generacije započele pre više decenija, a to je izgradnja autoputa koji bi povezao Srbiju sa Mađarskom i centralnom Evropom sa severne strane, odnosno sa Severnom Makedonijom i Grčkom, te Bugarskom i Turskom sa južne i jugoistočne strane, nastavili smo, rekao bih prvi put dovoljno organizovano i efikasno, te 2014. godine i završili u leto 2019. godine.
Međutim, upravo 2014. godinu posmatram na neki način kao prelomnu godinu za ovo društvo, jer ono što je tada pokrenuto i način na koji je to pokrenuto, te planovi koji su definisani upravo te godine, verujem da je nepovratno iniciralo proces koji će na kraju potpuno promeniti sliku ove zemlje.
Tada je Vlada, čiji je premijer podsetiću Vas bio Aleksandar Vučić, definisala prioritete razvoja saobraćaja i krenula da radi po tom akcionom planu. Ono što je od esencijalne važnosti jeste da ta saobraćajna politika, za razliku od svih prethodnih, nije bila kratkoročna, nije gledala samo jedan korak napred.
Naime, nije se pošlo od pretpostavke da je dovoljno da završimo Koridor X i da će svi naši problem biti rešeni. Naprotiv, već je tada bilo jasno postavljeno da je to samo preduslov da konačno počnemo da eksploatišemo tranzitni položaj koji nam je prirodno dat, ali i da sprečimo odumiranje gradova i opština u centralnoj i južnoj Srbiji. Taj civilizacijski posao smo bez greške ispunili. Tada se započelo sa definisanjem i drugih projekata razvoja putne transportne infrastrukture koji imaju za cilj povezivanje Srbije sa regionom, kao i stvaranje osnovnih preduslova za dolazak velikih investicija ne samo u Beograd ili Novi Sad, već i u Pirot, Leskovac, Kruševac, Kraljevo i dr. Rezultat tog promišljanja je početak radova na Moravskom koridoru, Fruškogorskom koridoru, autoputu koji će nas povezati sa BiH, planiranje autoputa Vožd Karađorđe, kao i brojni radovi na rekonstrukciji regionalnih puteva. Svi ovi projekti omogućiće punu iskorišćenost tranzitnog kapaciteta ove zemlje.
Luka Beograd najznačajniji objekat vodnog transporta i ukupne logistike ove zemlje čija se gradnja planira u jednom veku
Međutim, još tada je postalo jasno da je Srbija sposobna i da ima kapacitete da uradi mnogo više, te da izgradnja isključivo putne infrastrukture neće biti dovoljno za puno uključivanje Srbije u robne tokove Evrope. Zato se nije stalo samo na obezbeđivanju sredstava i efikasnom upravljanju projektima razvoja putne infrastrukture, već su krenula ozbiljna ulaganja u železničku mrežu, kao i vodnu transportnu infrastrukturu. To su dva vida transporta bez kojih ova zemlja ne može da realizuje svoje logističke kapacitete, a podsetiću vas da je logistika ta koja stvara dodatnu vrednost u saobraćaju svake zemlje. Pogledajte samo na primer Irsku i biće vam sve jasno.
Civilizacijski je važno da izgradimo autoputeve i tako povežemo i ubrzamo Srbiju. Ali bez razvijene železničke mreže, zatim modernih luka koje će biti kompatibilne sa velikim morskim lukama u okruženju kroz koncept njihovog planiranja kao tzv. Dry ports, bez intermodalnih terminala, mi nećemo dati šansu našoj privredi da svoje proizvode plasira na ino tržište, niti da uvozi sirovine koje koristi u proizvodnji, na ekonomičniji i efikasniji način.
U tom smislu, verujem da nam u ovoj i narednoj godini predstoji realizacija upravo onih transportnih projekata koji će značiti ispunjavanje svih infrastrukturunih preduslova za puno uključivanje Srbije u robne tokove Evrope. Ovde je od nesumnjive važnosti i novo liderstvo u ovom ministarstvu koje je sa sobom doneo Tomislav Momirović.
Nesumnjivo najznačajniji projekat je rekonstrukcija železničkog Koridora X od mađarske granice sve do granice sa Severnom Makedonijom, ali i rekonstrukcija nekih drugih važnih želeničkih pravaca, među kojima je, po mom dubokom uverenju, jedna od najvažnijih pruga od Niša do Zaječara, Bora i Prahova, gde se nalaze veliki industrijski kompleksi, a naročito zbog Hemijskog parka koji se planira u Prahovu. Upravo je zbog toga od velikog značaja i projekat proširenja Luke Prahovo koja jeste logističko srce budućeg hemijskog parka.
Podjednako važna je i rekonstrukcija više železničkih pravaca u Vojvodini gde MGSI priprema projekat proširenja kapaciteta Luke Bogojevo, koja je dominantno vezana za agro biznis, a koja danas nije povezana sa nacionalnom železničkom mrežom, što je jedna od njenih najvećih nedostataka.
Uopšte gledano, Srbija ima izražen problem nedostajuće moderne lučke infrastrukture i suprastrukture koja bi omogućila efikasnije skladištenje i izvoz žita na strana tržišta, što negativno utiče na cenu koju naši proizvođači postižu, te ima razoran reverzibilan efekat na agrobiznis. Taj problem smo detektovali i danas na njemu ozbiljno radimo.
Nisu u našoj agendi samo Luka Bogojevo ili Luka Novi Sad gde smo doveli trećeg najvećeg lučkog operatera na svetu koji u septembru kreće sa radovima u ovoj luci u koju će uložiti 35 miliona evra. Tu je i na primer nova Luka Beograd, projekat koji će obeležiti sadašnju generaciju inženjera saobraćaja i hidrograđevine, jer je Luka Beograd najznačajniji objekat vodnog transporta i ukupne logistike ove zemlje čija se gradnja planira u jednom veku. Izgradnjom nove luke u Beogradu Republika Srbija će dobiti čvorište koji će omogućiti povezivanje drumskog, železničkog i vodnog transporta. Projekat revitalizacije železničkog Koridora X u Srbiji, sa njegovim trasama Xb i Xc, omogućiće povezanost Luke Beograd sa nekim od najznačajnijih TEN-T koridora kao što su Koridor Orijent/istok-Mediteran, Mediteranski koridor i Baltičko-jadranski koridor.
Ovaj kratak pregled jednog manjeg dela projektne aktivnosti MGSI pokazuje da smo razumeli šta treba da uradimo da bi Srbiju povezali sa regionom i EU, ali i da bi kao društvo postali dovoljno kompetitivni sa najvećima u EU. Naravno, sve ovo ne bi bilo moguće bez finansijske stabilnosti i budžetske discipline koja omogućava velika ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu, zbog čega rad danas u MGSI nosi sa sobom daleko veću odgovornost ali i zadovoljstvu o odnosu na period od pre samo 8 ili 9 godina.