Mapa sajta

CorD Recommends

Više...

Nikolaos Sliousaregko President of the Management Board of HBA

Nove mogućnosti za ulaganja

Prisustvo premijera Grčke, Kirjakosa Mitsotakisa i predsednika...

Fanina Kovačević-Popaz, izvršna direktorka HBA

Doslednost i inovativnost

Dvadeset godina uspešnog rada predstavljaju izvor inspiracije...

Slavica Đukić Dejanović, ministarka prosvete

Razumemo izazove i šanse digitalizacije

Srbija korača u susret svim promenama koje...

Miloš Đuričanin, direktor strategije i razvoja Nordeus fondacije

Škola budućnosti je škola mogućnosti

Naša vizija je da deci i mladima...

Zrenjanin Prestonica kulture Srbije 2025. godine

Ugovor za projekat "Prestonica kulture Srbije 2025. godine" potpisan je u Vladi Srbije, a ta čast pripala je Zrenjaninu. Ugovor...

Srbija i BiH među 11 zemalja koje dobijaju zajam od Razvojne banke Saveta Evrope

Razvojna banka Saveta Evrope (CEB) odobrila je zajmove vredne 1,3 milijardi evra za 11 zemalja članica te organizacije, uključujući...

Univerzitet u Beogradu postao deo najvećeg svetskog naučnog projekta u CERN-u

Univerzitet u Beogradu i Evropska organizacija za nuklearno istraživanje CERN zaključili su u Ženevi Memorandum o razumevanju, čime je...

Dijalog Beograda i Prištine: Izjava visokog predstavnika povodom godišnjice Sporazuma o putu ka normalizaciji i Aneksa za njegovu primenu

Prenosimo izjavu visokog predstavnika Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku i potpredsednika Evropske komisije Žozepa Borelja. Engleska...

Zet Donalda Trampa potvrdio plan ulaganja u centar Beograda i albansku obalu

Džared Kušner, zet i savetnik bivšeg američkog predsednika Donalda Trampa u Beloj kući, potvrdio je informaciju o planiranom ulaganju...

Prof dr Nikola Rajaković, profesor Elektrotehničkog fakulteta i predsednik Saveza energetičara

Sve smo spremniji za energetsku tranziciju

Ključni faktor uspeha realizacije energetskih politika i planova jeste prihvatanje promene paradigme razvoja energetskog sektora od ključnih društvenih aktera – kreatora politika i donosilaca političkih odluka. Priključivanje EU Green Deal-u omogućava zemljama regiona da razviju moderan, ekološki „čist“, konkurentan i regionalno integrisan energetski sistem i privuku direktna strana ulaganja u industrijsku proizvodnju, posebno onu koja je namenjena izvozu.

Zemlje Zapadnog Balkana zaostaju u energetskoj tranziciji, a sada ih je Evropska Unija uspostavljanjem Evropskog zelenog plana stavila pred novi izazov usaglašavanja sopstvenih nacionalnih energetsko-klimatskih planova.

Zemlje Zapadnog Balkana zaostaju u energetskoj tranziciji, a sada ih je Evropska Unija uspostavljanjem Evropskog zelenog plana stavila pred novi izazov usaglašavanja sopstvenih nacionalnih energetsko-klimatskih planova. Koliko je Srbija spremna za taj izazov u ovom trenutku?

Srbija je, po mojoj proceni, sve spremnija za izazove koji su nametnuti objektivnim stanjem u elektroenergetskom sektoru naslonjenom na lignit s jedne strane i aktivnostima koje proizilaze iz Evropskog zelenog plana, a koje bi trebalo da rezultiraju u novom Nacionalnom energetsko – klimatskom planu, s druge strane.

Razlozi za ovaj blagi optimizam su pre svega u domenu promene preovlađujućih stavova i spoznaja kako u stručnim krugovima tako i na širem društvenom planu. Do pre nekoliko godina samo su usamljeni pojedinci govorili o neophodnosti dekarbonizacije (otklon od fosilnih goriva, pre svega kod nas, otklon od lignita), odnosno o potrebi prelaska na obnovljive izvore. Danas to nije pojedinačni stav, nego, rekao bih, dominantan rezon. Promena svesti u oblasti energetike je nametnuta i lošim kvalitetom vazduha u gradovima i saznanjima o negativnom uticaju rada termoelektrana na zdravlje stanovništva i na ukupnu ekologiju. Dodatni razlog za optimizam je regulatorna oblast pošto je set novih zakona u oblasti energetike omeđio na pozitivan način buduće konture u ovom sektoru. I konačno, poslednji razlog je naraslo interesovanje investitora za gradnju obnovljivih izvora.

I pored deklarativnih opredeljenja u međunarodnim forumima, energetska tranzicija još uvek nije široko prihvaćena kao okosnica razvoja energetike u Srbiji. Rezultati istraživanja Svetskog ekonomskog foruma iz 2020. godine, u kojem se pomoću indeksa energetske tranzicije (ETI indeks) rangira spremnost država za realizaciju procesa dekarbonizacije, ukazuju na nizak nivo spremnosti zemalja regiona za provođenje ovog složenog procesa. Od 115 rangiranih zemalja Srbija je na 100. mestu, tako da se vidi da proces dekarbonizacije nije prepoznat kao razvojna prilika.

Ključni faktor uspeha realizacije energetskih politika i planova jeste prihvatanje promene paradigme razvoja energetskog sektora od ključnih društvenih aktera – kreatora politika i donosilaca političkih odluka. Priključivanje EU Green Deal-u omogućava zemljama regiona da razviju moderan, ekološki „čist“, konkurentan i regionalno integrisan energetski sistem. Izgradnja ovakve energetske infrastrukture hitno će pokrenuti potrebne investicije u modernizaciju energetike i omogućiti privlačenje direktnih stranih investicija u industrijsku proizvodnju, posebno onu koja je namenjena izvozu.

Energetska politika i energetska raskršća već decenijama predstavljaju jedno od ključnih pitanja savremene civilizacije. Složenost izazova koji su danas pred energetikom je takvog karaktera da zahtjeva još više promišljenog timskog rada i regionalnu povezanost jer je manevarski prostor za dobra rješenja omeđen prije svega klimatskim promjenama, ali i prirodnim energetskim resursima, ekonomskim ograničenjima i raspoloživim tehnologijama. Nalaženje optimalnih rješenja u multidisciplinarnom energetskom sektoru je definitivno jako širok problem, kome su i granice kontinenata tijesne.

Važna karakteristika energetske tranzicije u poslednjih nekoliko godina je brzina promena. Danas je proizvedeni MWh u solarnoj elektrani u našem regionu osetno jeftiniji od MWh proizvedenog u termoelektrani na lignit!

Jaka zavisnost od fosilnih goriva, niska energetska efikasnost, stara infrastruktura i problematična zaštita životne sredine – koliko je danas ovo precizan opis Srbije?

Ovo je gotovo sasvim precizan opis energetike Srbije. Naime, poznato je da je energetski sektor svakako jedna od najvažnijih privrednih grana u Srbiji. Koncept današnje energetike je do pre izvesnog vremena bio zasnovan na ekonomskoj paradigmi 70-ih godina prošlog veka, koju karakterišu energetski intenzivna i neefikasna upotreba energije u sektorima: grejanja, transporta i finalnog korišćenja električne energije. U proizvodnji električne energije Srbija se dominantno oslanja na niskoefikasne termoelektrane na lokalni lignit. Zbog toga je energetski sektor veliki zagađivač vazduha, vode i zemljišta na lokalnom i regionalnom nivou, te ugrožava okolinu i zdravlje ljudi. Energetski sektor u regionu ima i dominantan uticaj na emisije gasova sa efektom staklene bašte (engl. Greenhouse Gasses – GHG), sa preko 70% učešća u ukupnim emisijama. Pored svega ovoga činjenica je da su neke od termoelektrana starije od 60 godina, a da je Kostolac B2 (kao najmlađi agregat) u pogonu već preko 30 godina, da su neke transformatorske stanice starije od 50 godina, a sličnog trajanja su i mnogi dalekovodi. To dovodi do zaključka o dotrajalosti opreme i o izrazito staroj infrastrukturi teškoj i skupoj za održavanje. Dakle, stanje se mora menjati i u energetsku treanziciju se mora ići!

Današnja struktura energetike Srbije ne može da odgovori zahtevima održivog razvoja u 21. veku. To su i razlozi zašto Srbija zaostaje u energetskoj tranziciji.

Koliko Niskougljenična strategija Republike Srbije odgovara na izazov dekarbonizacije, i šta je neophodno za njeno sprovođenje?

Niskougljenična strategija je dokument donet 2017. godine u kome se kroz 6 scenarija razmatraju opcije dostizanja dekarbonizovane energetike u širem kontekstu održive ekonomije. Pošto su tehnološke promene u poslednjim godinama veoma brze i pošto implementacija nije daleko odmakla to je izvesno da se mora ići na inoviranje ovog dokumenta. Isto tako zbog preuzetih međunarodnih obaveza već u toku ove 2021. godine sve zemlje regiona treba da izrade nekoliko strateških dokumenata održivog nisko-emisionog razvoja. Tako se očekuje usvajanje:

  • Strategija prilagođavanja na klimatske promene i nisko-emisionog razvoja uz predlog inoviranih ciljeva (tzv. NDC ciljevi, NDC – National Determined Contribution) prema Pariškom sporazumu;
  • Nacionalnih energetskih i klimatskih planova (eng. National Energy and Climate Plan – NECP) shodno odlukama Energetske zajednice.

Od posebne važnosti je izrada NECP-a, kao krovnog strateškog planskog dokumenta za period 2021.-2030. godina, sa vizijom do 2050. godine. U NECP planovima potrebno je preko sledećih dimenzija dekarbonizacije:

  • Energetska efikasnost,
  • Obnovljivi izvori energije,
  • Redukcija gasova sa efektom staklene bašte (dekarbonizacija),
  • Interkonekcije, tržište i sigurnost snabdevanja i
  • Istraživanje i inovacije

integralno planirati složeni proces energetske tranzicije.

Odakle treba da krene smanjenje emitovanja ugljendioksida od individualnih ložišta građana ili od velikih proizvođača energije (i zagađivača)? Kako u tom kontekstu ocenjujete poteze koje je na oba ova kraja preduzela država?

Potrebno je krenuti jednovremeno na svim frontovima u proces smanjivanja emisija ugljendioksida. Važno je ukazati i da elektrifikacija sektora transporta i sektora grejanja može i mora u značajnoj meri da doprinese procesu dekarbonizacije. Prelazak na električne automobile, ili na transport sa zelenim vodonikom kao gorivom, su procesi koji se moraju podsticati i usmeravati. Totalna dekarbonizacija podrazumeva prelazak na energetski sistem sa 100% obnovljivih izvora (nulte emisije) i ne predstavlja više energetski san nego je stručno i u praksi potvrđena na mnogo primera. Izvesno je da globalna realizacija ovog cilja nije jednostavan zadatak ali sa savremenim tehnološkim rešenjima oko fleksibilizacije sistema, varijabilnost proizvodnje iz vetroelektrana, solarnih elektrana i hidroelektrana može se uspešno voditi. Ovde ostaje da se ukaže na poseban značaj skladištenja energije u okolnostima sa visokim učešćem proizvodnje iz obnovljivih izvora. Skladištenje pomoću reverzibilnih elektrana, pomoću konverzije električne enrgije u toplotu (podzemna skladišta toplote), pomoću konverzije viškova električne energije u zeleni vodonik, široko korišćenje postrojenja baterija na sistemskom nivou i korišćenje baterija električnih automobila i kao izvora snage (prema zahtevima operatora sistema) pruža velike tehnološko – tehničke mogućnosti za optimalnu eksploataciju energetskih sistema. Odziv potrošnje kao najjeftiniji izvor fleksibilizacije stoji kao posebno značajna opcija a široko korišćenje toplotnih pumpi omogućava da se i sektor grejanja gotovo u celosti elektrificira.

Šta sve podrazumeva energetska tranzicija i na koji način se zahtevi iz oblasti energetike usklađuju sa zahtevima koji su vezani za ekologiju, a pokrivaju i promene u funkcionisanja privrede i navika građana?

Energetska tranzicija podrazumeva proces napuštanja fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije. Na listi obnovljivih dominiraju sunce i vetar, ali su takođe značajni i hidro potencijali, kao i potencijali biomase i geotermalne energije. Energetski sistem bez fosilnih goriva, ili sistem sa fosilnim gorivima u kome se emisije ugljendioksida skladište i zatim koriste, je u celosti dekarbonizovan sistem. Ova tranzicija nije proces koji se završava za nekoliko godina već za nekoliko decenija i u suštini neophodno je da kroz otvaranje radnih mesta, odnosno kroz održivu cirkularnu ekonomiju, omogući postupan prelaz radno aktivnog stanovništva iz sekora fosilnih goriva u sektor niskougljenične ekonomije u kojoj dominiraju obnovljivi izvori energije. U energetskim sistemima sa nultim emisijama ekološki aspekti se svode na minimizaciju uticaja vetro i ostalih elektrana na okolinu. Ovi uticaji su za dva reda veličine manje opasni od uticaja čiji je uzročnik termoenergetski sektor. Privreda i građani svakako moraju da se prilagode procesima energetske tranzicije kroz energetski efikasnije korišćenje obnovljivih resursa u niskougljeničnoj ekonomiji uz promene navika koje uključuju intenzivno korišćenje električnih automobila, toplotnih pumpi,…

Važna karakteristika energetske tranzicije u poslednjih nekoliko godina je brzina promena, koja se posebno ogleda u smanjenju cena tehnologija baziranih na suncu i vetru. Danas je činjenica da je proizvedeni MWh u solarnoj elektrani u našem regionu osetno jeftiniji od MWh proizvedenog u termoelektrani na lignit!

Tehnološka revolucija koja prati proces tranzicije u zamahu je u većini elektroenergetskih sistema (EES) u svetu sa snažnim implikacijama na ukupan energetski sektor zbog potrebe za sprezanjem EES-a sa sektorima transporta, grejanja / hlađenja i industrije. Naime, paradigma da se u energetici elektrifikuje praktično sve što je moguće, posebno jak uticaj ima na ova tri sektora.

Tehnologije solarnih i vetroelektrana pružaju mogućnost da se električna energija proizvodi gotovo bez emisija gasova staklene bašte sa nultim marginalnim troškovima (proizvodnja narednog kWh ne zahteva dodatne troškove). Nije sporno da integracija obnovljivih izvora u sistem unosi izazove u vezi sa pogonskom sigurnošću. Međutim, integracija ovih elektrana u EES može se uspešno realizovati i sa ekstremno visokim nivoom učešća obnovljivih izvora ako se izvrši povezivanje EES-a sa skladištenjem energije, odzivom potrošnje uz sprezanje različitih sektora jer se tada omogućava bolje balansiranje potrošnje i proizvodnje.

Oprema u elektorenergetskom sektoru je dotrajala a infrastruktura izrazito stara i teška i skupa za održavanje. Dakle, stanje se mora menjati i u energetsku treanziciju se mora ići!

Nedavno ste obeležili punih sto godina rada Saveza energetičara, kao strukovne organizacije u Srbiji. Koliko Srbija ima znanja u ovoj oblasti kako u oblasti akademskih istraživanja tako i u sektoru preduzeća koja posluju u ovoj oblasti?

Savez energetičara je jedna od najstarijih, ako ne i najstarija, strukovna organizacija koja je, prema dostupnim podacima u APR-u, osnovana još davne 1919. godine.

Svoje samostalno delovanje posle II svetskog rata energetičari započinju 1954. godine. U toku veka delovanja Savez energetičara je, u procesu brojnih institucionalnih i organizacionih promena, prošao kroz više razvojnih faza, da bi danas kao nezavisna stručna organizacija svakako ostao platforma na kojoj se sučeljavaju i dopunjuju svi delovi energetskog sektora na jednom mestu sa zadatkom formulisanja zajedničkih ciljeva. U Savezu je preovlađujuća koncepcija razvoj i afirmacija profesije, stručnog rada, individualne i kompanijske efikasnosti.

Glavni zadatak Saveza energetičara jeste da stvara optimalne uslove za razvoj energetskog sektora kroz objektivizaciju suprostavljenih interesa u sektoru i da pozitivno utiče na njihovo višekriterijumsko sagledavanje.

Savez formuliše i ostvaruje zajedničke interese svih članova, sa ciljem stvaranja povoljne atmosfere u energetskom sektoru, koja uz respektovanje pozitivnih principa profesije vodi ka dugoročnom održivom razvoju energetskog sektora i prosperitetu društva.

U oblasti energetike Srbija ima potrebna akademska i primenjena znanja. Ta znanja su verifikovana kroz radove u renomiranim svetskim časopisima i kroz realne projekte u praksi. Uspešno vođenje našeg energetskog sistema je takođe potvrda tih znanja. Ona su raspoloživa na našim fakultetima, institutima i u energetskim državnim i privatnim preduzećima. Sigurno je da znanja nikad nije dovoljno i da se marljivo mora raditi na usvajanju novih tim više što su okolnosti energetske tranzicije i brzina tehnoloških promena nametnule uvođenje novih tehnologija, inovirani regulatorni okvir i različite modele finansiranja energetskih projekata.

Na tradicionalnom 36. savetovanju ENERGETIKA 2021 koje će se održati na Zlatiboru od 22. do 25. juna 2021. godine, a koje nosi naslov U SUSRET ZELENOM OPORAVKU, učinićemo napor da kroz panele i radove ukažemo na optimalne trajektorije energetske tranzicije.

Digitalna transformacija s jedne strane i izazov klimatskih promena sa druge strane učinio je vašu oblast multidisciplinarnom. Kad govorimo o energetskom sektoru i rešavanju problema u njemu kojim sve strukama moramo da govorimo?

Multidisciplinarnost je inherentna osobina energetskog sektora. U energetici mi smo krenuli pre tri decenije od koncepta 3E (Energetika + Ekonomija + Ekologija), da bismo danas spoznali da nam pomaže i koncept 3D u opisu fenomena energetske tranzicije (Dekarbonizacija + Decentralizacija + Digitalizacija). U nekim opisima može se na decentralizaciju superponirati i demokratizacija sektora jer omogućava da mali proizvođači energije (jednovremeno i kupci i proizvođači) kroz model energetskog zadrugarstva podstaknu energetske gigante (monopole) na kreativnija rešenja.

Dakle, energetika je sve ovo pomenuto, zajedno sa informacionim tehnologijama, energetskom regulativom, klimatskim promenama, meteorološkim prognozama intenziteta vetra i sunčevog zračenja,…

Digitalizacija, odnosno širi koncept uvođenja pametnih mreža ili pametne infrastrukture, je conditio sine qua non energetske tranzicije. Prva karika u digitalizaciji mreža je bilo pametno brojilo, a danas se nizvodno od brojila imaju pametni uređaji i kućni aparati opremljeni IP (Internet Protocol) adresama koji učestvuju u odzivu potrošnje (proširena verzija interneta stvari), a uzvodno od brojila na nivou transformatorskih stanica i postrojenja koncentratori, senzori,… a sve sa zadatkom nadzora i automatizacije elektroenergetske mreže, odnosno sa zadatkom održavanja pogonske sigurnosti. Pripadajući softver omogućava aplikacije tehničko-tehnološke prirode, ali i komercijalne i ostale primene. Dvosmerne komunikacije su pretpostavka pametne mreže i u osnovi se mogu kod pametne infrastrukture pratiti dve mreže: konvencionalna energetska i superponirana komunikaciona mreža.

Termin digitalizacija za primene u energetici možda je manje primeren od termina smart grid (pametne ili inteligentne mreže), koji je prvi bio u stručnim krugovima i koje se odnosi na celu energetsku infrastrukturu. Npr. pametno brojilo ne treba da meri samo protok električne energije, nego i protok vode, gasa, toplote… To je koncept integralne energetike kojem pametne mreže udahnjuju život. Već je u mnogim kućama aktuelan pametni kućni energetski sistem u kome je pametno brojilo na ulazu i nizvodno od njega je sve upravljivo preko nekog uređaja, možda mobilnog telefona, koji će imati softver za minimizaciju troškova, softver za upravljanje opterećenjem i dr.

Da li su nam dostupna najnovija znanja iz oblasti održivih energetskih sistema? Koliko je Srbija jaka u domenu inovacija u ovoj oblasti?

Najnovija znanja iz oblasti održivih energetskih sistema su nam svakako dostupna. Međutim, znanja nikada dovoljno i zato se mora intenzivno i organizovano raditi na proširivanju i na produbljivanju ovih znanja. Informacija kao takva nije dovoljna u stručnim krugovima, i može da prevari i da zaseni. Znanje kao kategorija nadilazi informaciju i omogućava prelaz sa teorijskih na primenjena istraživanja i zatim na široku primenu u praksi. To je ono što nam je potrebno. Energetska struka ima resurse i potencijale da to iznese. Inovacije u ovoj oblasti su svakako realne jer je naš kreativni potencijal moćan. Istakao bih pored inovacija na sistemskom nivou i inovacije na pojedinim elementima sistema kao i u domenu softverskih algoritama neophodnih za uspešno planiranje i eksploataciju digitalizovanih energetskih sistema – realizacija koncepta pametnih mreža.

Pročitajte još...

Prof. dr Iva Draškić Vićanović, dekan Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Vratiti dignitet nastavniku

Predlozi izneti u našoj Platformi su izvodljivi u kratkom roku, ne zahtevaju nikakve krupne i dugotrajne reforme i mogu dovesti do krupnog i vidljivog...

Studenti iz Srbije dvostruki svetski šampioni u debati

Studenti iz Srbije su postali prvaci sveta u dve od tri kategorije na Svetskom univerzitetskom debatnom prvenstvu u Vijetnamu, saopštila je nevladina organizacija Otvorena...

Tri mlade naučnice iz Srbije dobitnice priznanja Žene u nauci

Ani S. Dobrota, Isidora Kešelj i Milica Radaković dobitnice su priznanja "Žene u nauci" za 2023. godinu, koja su svečano dodeljena u Vladi Srbije. Ana...

Dejan Šoškić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Živimo u opasnom vremenu

U vremenu u kojem opstaje relativno visoka inflacija, kamatne stope rastu a privredna aktivnost ponovo posustaje, Evropa je možda najranjivija, a samim tim i...

Milojko Arsic, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Neizvesni dobici

Iako bi rast u 2024, moga biti jedva nešto veći od ovogodišnjeg, osnove tog raste bi mogle biti daleko solidnije. Mešutim mnogo toga zavisi...

Potpisan Memorandum o saradnji Ekonomskog fakulteta u Beogradu i Švajcarsko-srpske trgovinske komore

Svečano je potpisan Memorandum o saradnji između Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Švajcarsko-srpske trgovinske komore (ŠSTK). Sporazum su potpisali Majo Mićović, predsednik Švajcarsko-srpske trgovinske...

Profesor Rasulić izabran za Generalnog sekretara Evropske asocijacije neurohirurških udruženja

Redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, neurohirurg na Klinici za neurohirurgiju Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije i Predsednik Udruženja neurohirurga Srbije Lukas Rasulić izabran...

Vladimir Đurđević, redovni profesor, Institut za meteorologiju, Fizički fakultet Univerziteta u Beogradu

Lekcija nije naučena

Poplave iz 2014. su trebale biti jasan poziv da je potrebno adekvatno unapređenje sistema za odbranu od poplava. Pošto se to očigledno nije dogodilo,...