U narednoj godini, rast domaće tražnje biće glavni pokretač privrednog rasta Srbije, što nije dugoročno održivo za malu otvorenu privredu poput srpske, zbog rasta javnog i spoljnog duga.
Kraj godine i ulazak u novu, uvek redstavljaju dobar povod da se zapitamo šta nas očekuje u narednoj 2025. godini. Među ključnim izazovima izdvajaju se energetska kriza, sajber sigurnost, rastuće geopolitičke napetosti, uspon novih globalnih ekonomskih centara poput Kine I njihovo rivalstvo sa SAD, smanjenje poverenja u multilateralne institucije, politička nesigurnost u Evropi, klimatske promene i demografski problemi. Svemu tome nedavno je dodat i novi element, događanja u Siriji, koja ponovo postaje epicentar geopolitičkog rivalstva, s potencijalom da dodatno podstakne globalne napetosti, naročito u kontekstu odnosa između SAD-a, Rusije i Kine. O nekima od ovih, i povezanih unutrašnjih izazova razgovarali smo sa Milojkom Arsićem, redovnim profesorom Ekonomskog fakulteta u Beogradu i dopisnim članom Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).
Kako će se po Vašem mišljenju mogućnost uvođenja trgovinskih tarifa od strane SAD, koje je najavio budući predsednik SAD, odraziti na Evropu a sledstveno i na našu privredu?
U 2023. godini izvoz roba iz EU u SAD iznosio je 502 milijarde evra, što čini blizu 20 % ukupnog izvoza EU i po tome su SAD najveće izvozno tržište za zemlje EU. U istoj godini SAD su u EU izvezle robe u vrednosti od 347 milijardi evra, što predstavlja blizu 17% izvoza SAD, a samo Kanada i Meksiko imaju slično učešće u izvozu SAD. Osim toga EU i SAD imaju i visok obim trgovine u sektoru usluga, kao i velika međusobna kapitalna ulaganja.
Eventualno uvođenje carina na proizvode koje EU izvozi u SAD negativno bi uticalo na privredu EU, koja se i bez toga nalazi u stagnaciji. EU je tokom poslednjih nekoliko godina bila izložena negativnim šokovima koji su uticali da privreda EU stagnira, dok su neke njne članice u recesiji. EU je tokom poslednjih nekoliko godine značajno smanjila izvoz u Rusiju, što je negativno uticalo na njenu privredu, a rast cene energenta dodatno je smanjio njenu konkurentost.
Opadanje relativne važnosti Evrope u svetskoj privredi, tehnološko zaostajanje i problemi u funkcionisanju EU utiču na usmeravanje Srbije ka jačanju saradnje sa vanevropskim zemljama
EU se suočava sa strukturnim problemima kao što je nedostatak radne snage i zaostajanje u tehnološkim inovacijama za Kinom i SAD. Svako pogoršanje stanja u privredi EU negativno bi uticalo na privredu Srbije jer je EU glavni ekonomski partner Srbije bilo da je u pitanju trgovina ili strane direktne investicije. Srbija oko 60 % robne razmene obavlja sa EU, a EU najveći investitor u Srbiju.
Iako bi uvođenje visokih carina sada na izvoz EU negativno uticalo kako na EU tako na Srbiju, postoji mogućnost da se to ne dogodi jer bi to takva potitika imala ozbiiljne negativne posledice za SAD. Eventualno uvođenje visokih carina na uvoz iz EU, Kine, Meksika, Kanade i drugih zemlja od strane budućeg predsednika Trampa uticalo bi na rast inflacije u SAD. Takođe, sasvim je izvesno da bi navedne zemlje primenile kontramere u smislu uvođenja carina na proizvode iz SAD, što bi smanjilo američki izvoz i ugrozilo radna mesta u SAD.
Imajući u vidu teškoce automobilske industrije i zastupljenost automobilske industrije u srpskoj privredi, kakve bi to posledice moglo imati na nivo zaposlenosti i zaposlenja u srpskim fabrikama?
Negativan uticaj stanja u evropskoj automobilskoj industriji na Srbiju za sada se odrazio na odlaganje serijske porizvodnje električne pande u Kragujevcu. Kada su u pitanju preduzeća iz Srbije koja proizvode komponente za automobilsku industriju ocenjuje se da će ona biti pogođena u slučaju ako kriza u evropskoj autoindustriji bude dublja i dugotrajnija. Iako takva mogućnost nije isključena, postoje šanse da se poboljašenjem troškovne efikasnosti, stanje u evropskoj autoindustriji poboljaša. Ako kriza bude kratkotrajna, proizvođači automobilskih komponenti verovatno neće biti pogođeni, jer je proizvodnja u Srbiji jedna od najjefinijih u Evropi.
Da li bi predviđene javne investicije u 2025. godini mogle da umanje eventualne posledice smanjenja izvoza i FDI na GDP?
Glavni pokretači rasta privrede Srbije prethodnih nekoliko godine bile su visoke strane direktne investicije i visoke javne investicije. Planirane javne investicije u narednoj godini su nešto veća nego prethodnih godina, a takođe planiran je i relativno visok rast privatne potrošnje. Dakle u narednoj godini se planira da rast domaće tražnje bude glavni pokretača rasta privrede Srbije, što nije dugoročno održivo za malu otvorenu privredu kao što je srpska, usled rasta javnog i spoljnog duga.

Pozitivan efekat javnih investicije na privredu u Srbiji će biti nešto manji jer su na njihovoj realizaciji velikim delom anagažovana strana preduzeća, a sada se sve više angažuju strani radnici. Dugoročni uticaj javnih investicija na privredu je manje izvestan jer zavisi od efikasnosti korišćenja objekata koji će investicijama biti izgrađeni (autoputevi, stadioni, izložbeni prostor i dr.).
Šta su ključni izazovi ovakvog pristupa sa stanovišta fiskalne politike?
Postoji nekoliko izazova kada je u pitanju stimulisanje privrede Srbije javnim investicijama. Prvi je što se javne investicije najvećim delom finansiraju iz kredita, što znači da se na ovaj način povećava javni dug Srbije, a time i troškovi njegovog finansiranja u budućnosti. Javni dug počinje negativno da utiče na održivost javnih finansija i ukupnu privredu pri nižem nivou javnog duga u odnosu na BDP jer se Srbija zadužuje po znatno višim kamatnim stopama nego razvijene zemlje. Drugi problem je što procedure selekcije i realizacije javnih projekata u Srbiji znatno odstupaju od dobre prakse u svetu. Odluke o realizaciji javnih projekta u Srbiji, tokom poslednjih nekoliko godina, po pravilu se donose bez prethodne izrade studije o ekonomskoj i društvenoj opravdanosti njihove realizacije, što povećava rizik da se realizuju projekti koji nisu prioritetni niti dugoročno isplativi. Konačno, izbor izvođača radova i nadzornih organa se dominantno vrši direktnom pogodbom umesto u konkurentskoj proceduri, što skoro sigurno ima za posledicu da su troškovi realizacije veći od ekonomski opravdanih, a kvalitet radova niži od standardnog.
Koliko su danas izazovi sa kojima se Srbija suočava usled globalnih ekonomskih promena drugačiji od vremena kada smo bili zatvorena ekonomija? Šta se promenilo a šta je ostalo isto?
Dugoročno posmatrano otvaranje privrede Srbije prema svetu 2001. godine je donelo čitav niz pogodnosti za Srbiju, kao što je mogućnost plasmana domaćih proizvoda na svetsko tržište, mogućnost kupovine jeftinijih proizvoda na svetskom tržištu, priliv stranog kapitala i modernih tehnologija ui zemlju i dr. Za Srbiju, koja tradicionalno ima nisku domaću štednju, naročito je važan priliv stranih direktnih investicija koje predstavljaju jedan od glavnih pokretača rasta i modernizacije njene privrede. Generalno, otvaranje privrede Srbije prema svetu je jedan od ključnih pokretača ekonomskog napretka Srbije tokom poslednje dve i po decenije.
Ako kriza u automobilskoj industriji EU bude kratkotrajna, proizvođači automobilskih komponenti u Srbiji verovatno neće biti pogođeni zbog konkurentnih troškova proizvodnje.
Otvaranjem privrede prema svetu Srbija je postala izložena kako pozitivnim tako i negativnim promenama u svetskoj privredi. Tako na primer velika finansijska kriza koja se dogodila 2007-2008. godine imala je za posledicu naglo zaustavaljenje priliva kapitala u Srbiju, štoj je uticalo na depresijaciju dinara, a potom i na rast inflacije. Privredna aktivnost u Srbiji je u 2009. godini opala, nakon čega je sledila višegodišnja stagnacija. Za Srbiju je bilo posebno nepovoljano što se kriza dogodila pre završetka prve faze tranzicije. Slično tome skok svetskih cene energenta i hrana koji je generisan geostrateškim sukobima i ekspanzivnom monetarnom politikom velikih centralnih banaka pokrenuo je inflaciju u Srbiji tokom 2022-2023. godine. Srbija, kao uvoznik kapitala imala je koristi od niskih kamatnih stopa na svetskom tržištu od 2014-2022. godine, ali i rast troškova kamata poslednje dve tri godine. Takođe, mogućnost emigracije radne snage u periodu visoke nezaposlenosti smanjio je pritisak na tržištu radne snage, ali je emigracija radnika poslednjih nekoliko godina pojačala problem nestašice radne snage u Srbiji.
Da li je vezivanje srpske industrije za Evropu i dalje najoptimalnija opcija, ili je i ovde potrebna politika diversifikacije?
Zbog geografske blizine, malih transportnih troškove i kulturne bliskosti Evrope će i u budućnosti biri najvažniji ekonomski partner Srbije. Međutim, opadanje relativne važnosti Evrope u svetskoj privredi, njeno tehnološko zaostajanje u nekim važnim oblastima i problemi u funkcionisanju EU, prirodno utiču na usmeravanje Srbiju ka jačanju saradnje sa vanevropskim zemljama. Ekonomsko i tehnološko jačanje Kine i drugih azijskih zemalja, svakako opravdava uspostavaljanje saradnje u industriji i drugim delatnostima sa tim zemljama. Saradnja sa njima treba da bude u funkciji rasta blagostanja u Srbiji, što znači da sva preduzeća koja posluju u Srbiji treba da poštuju njene zakone, uključujući i zakone koji se odnose na prava radnika, životnu sredinu i dr.
CARINE Iako bi uvođenje visokih carina na izvoz EU negativno uticalo na EU i Srbiju, postoji mogućnost da se to izbegne zbog ozbiljnih posledica po SAD. | ODRŽIVOST Javni dug počinje negativno da utiče na održivost javnih finansija i privredu, iako je niži u odnosu na BDP, jer se Srbija zadužuje po višim kamatnim stopama od razvijenih zemalja | INVESTICIJE U narednom period pozitivan efekat javnih investicija na privredu Srbije biće manji zbog angažovanja stranih preduzeća i radnika. |
---|