Mapa sajta

Nj.E. Hidajet Biščević, ambasador Hrvatske u Srbiji

Nema koristi od recikliranja stereotipa

Nisam, naravno, naivan – znam da je lakše skupljati bodove i glasove na halabuci netrpeljivosti. Ali, opet: dokle i na čiju korist? Kako će Srbija dovršiti pregovore s Europskom unijom o punopravnom članstvu ukoliko ne riješi neka od pitanja u odnosima s Hrvatskom koja se tiču, recimo, vladavine prava – Hidajet Biščević

Novi ambasador Hrvatske Hidajet Biščević kaze da je sve poslove koje je obavljao, od novinarskih do diplomatskih, radio kao “građanin sveta”, trudeci se da voli svoje a ne mrzi tuđe. U Srbiju dolazi u vremenu u kojima bilateralni odnosi stagniraju a brojna pitanja u međusobnim odnosima decenijama čekaju rešavanje. Pitanje nestalih i bivših logoraša staviće visoko na listu svojih prioriteta, kaže u razgovoru za CorD Magazine. Na pitanje o netrpeljivosti prema Srbima u Hrvatskoj, iskazivanoj i tokom nedavne izborne kampanje, ambasador Biščević kaže da bi voleo da je srpska javnost “bolje upoznata s pravima i stvarnim položajem srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj” koji je, tvrdi bolji od položaja hrvatske manjine u Srbiji.

Vaša Ekselencijo, imajući u vidu rezultate parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, šta se može očekivati od buduće većine u Saboru i nove hrvatske vlade?

Prije svega – stabilnost, predvidivost i odgovornost. Rezultati izbora potvrđuju da je u Hrvatskoj došlo do okupljanja prevladavajućeg dijela društva i političke javnosti oko onog političkog identiteta zemlje i oko onog političkog smjera koji želi Hrvatsku kao stabilnu, sigurnu, demokratsku zemlje, bez sporadičnih otklona ka raznim oblicima političkog eksperimentiranja, bez brzopletih populističkih formula ili radikalizama raznih ideologijskih boja. Takva, stabilna demokratska vlada moći će odgovoriti i na brojne izazove koji stoje pred nama, od zdravstvenih i gospodarskih do političkih i sigurnosnih. Europa i svijet još ni blizu nisu izlasku iz tunela konfrontirajućih nepredvidivosti i geopolitičkih nadmetanja i utoliko je više potrebna stabilnost, sigurnost i demokratska uključenost na političkoj sceni i u društvu u cjelini.

Preliminarni podaci ukazivali su da je izlaznost na izbore bila manja od 50%, što je zabeleženo i u Srbiji. Da li mislite da je zabrinjavajuć izostanak motivacije građana da učestvuju u tom demokratskom procesu?

Rekao bih da su razlozi takvog postotka izlaznosti u naše dvije zemlje prilično različiti – istina, i u Hrvatskoj je došlo do stanovite zasićenosti politikom, pa dijelom i do odbojnosti spram politike zbog svojevrsne kakofonije, trivijalizacije pa i teatralizacije političke scene. S druge strane, ne treba zanemariti da je i strah od masovnih okupljanja ostavio mnoge birače kod kuće. No, u Srbiji je, osim identičnog straha pred virusom, ipak bila riječ i o drugim razlozima – na primjer, o dugim najavama i pozivima na bojkot, bez obzira u kojoj mjeri je to bilo i politički oportuno i koliko je doista djelovalo da dio birača ostane kod kuće.

Stabilna, demokratska Srbija s jasnim ciljevima državne politike i jasnim određenjem spram susjeda i regije svakako je u interesu Hrvatske. Hrvatska drugih interesa nema

Osim toga, iako i na hrvatskoj političkoj sceni postoje podjele i suprotstavljanja, prevladava atmosfera političkog pluralizma i ne može se govoriti o političkoj i društvenoj polarizaciji koja, kako svjedočimo u posljednje vrijeme, poprima i nasilne oblike u nekoj vrsti, čini mi se, neartikuliranih i uzajamno sučeljenih nezadovoljstava i frustracija svih vrsta, koje bi, za dobrobit Srbije, za njen europski put, za razrješenje preostalih pitanja i za stabilan razvitak bilo korisno što prije prevladati. Stabilna, demokratska Srbija s jasnim ciljevima državne politike i jasnim određenjem spram susjeda i regije svakako je u interesu Hrvatske. Hrvatska drugih interesa nema.

Kako vidite buduću ulogu SDSS, mislite li da bi učešće predstavnika Srba u vladi bili korisno, za Srbe i Hrvatsku?

Predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj sudjeluju u vladama Hrvatske već desetljećima… od sredine Devedesetih godina. Imaju zajamčena tri mjesta u parlamentu. Prema tome, Hrvatska je u tom pogledu „naprednija“ čak i u odnosu na preporuke europskih institucija, primjerice Venecijanske komisije, koje zagovaraju načelo integriranja manjinskih zajednica u različite političke opcije umjesto odvojenog političkog djelovanja kao manjinske grupacije. Na žalost, čini mi se da u srpskoj javnosti te činjenice nisu ni poznate niti prepoznate.

Hidajet Biščević

SDSS je bio koalicijski partner u nekoliko dosadašnjih vlada, a koliko vidim podržat će i novu vladu premijera Plenkovića i sudjelovati u parlamentarnoj većini, pa moguće i u samoj raspodjeli resora. Na žalost, da dodam i ovo: usprkos Sporazumu o zaštiti manjina kojeg smo potpisali prije dvadesetak godina, hrvatska manjinska zajednica u Srbiji ne uživa ni približno takva politička prava. Ilustrirat ću „malim“ primjerom: Udruga Hrvata u Beogradu trinaest godina ne uspijeva riješiti problem odgovarajućeg prostora za svoje okupljanje i organiziranje izložbi ili koncerata u Beogradu… trinaest godina!… dok srpska zajednica u Zagrebu ima osigurane sve uvjete za svoje kulturno, medijsko i drugo djelovanje.

Tokom predizborne kampanje zabeležene su i nove poruke netrpeljivosti prema SDSS, saborskom zastupniku Miloradu Pupovcu i generalno Srbima. Kako komentarišete te pojave?

U svjetlu ovog što sam malo prije spomenuo, govoreći o punim političkim pravima i političkoj uključenosti srpske zajednice u hrvatski politički život, tada svaki iskaz netrpeljivosti ostaje na razini pojedinačnog ili grupnog radikalizma… ili, možda, čak i kao rezultat nekih drugih interesa i akcija. Ni to ne isključujem, jer se te poruke gotovo redovito pojavljuju u izborna vremena. Ono što je najvažnije: srpska zajednica u Hrvatskoj sudjeluje u hrvatskom političkom životu i hrvatsko političko vodstvo osuđuje svaki pojedinačni incident ili ispad. Volio bih vidjeti reciprocitet i na srpskoj strani. Volio bih vidjeti da je srpska javnost bolje upoznata s pravima i stvarnim položajem srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Volio bih vidjeti da hrvatska manjinska zajednica u Srbiji uživa ista prava i isti položaj. Tada bi sigurno bilo manje mjesta za stalno obnavljanje stereotipa.

Ne mogu shvatiti što mladića od trideset i nešto godina u Srbiji nagoni da postane nekakvim ultra-četnikom, u 21. stoljeću (!!), baš kao što ne razumijem ni porive njegova vršnjaka u Hrvatskoj koji paradira s crnokošuljaškom majicom

Vaš dolazak u Srbiju prati glas da ste kao diplomata od karijere, praktično iz penzije, pozvani da preuzmete ambasadu u Beogradu. Šta ste sebi postavili kao glavni zadatak?

Ne pretendiram da bilo koji pojedinac može sam utjecati na promjene i unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa. Iskustvo može pomoći, prije svega u prepoznavanju okolnosti, povijesti i uzajamnih predodžbi… kako bi se moglo djelovati na prevladavanju tih predodžbi i kako bi se odnosi postavili u neki novi kontekst, kako bi se pokušala kreirati jedna nova paradigma odnosa naših dvaju naroda. Ne vidim, najiskrenije, nikakve koristi, još manje budućnosti, od recikliranja stereotipa… eto, ne mogu shvatiti što mladića od trideset i nešto godina u Srbiji nagoni da postane nekakvim ultra-četnikom, u 21. stoljeću (!!), baš kao što ne razumijem ni porive njegova vršnjaka u Hrvatskoj koji paradira s crnokošuljaškom majicom. Jedini motiv koji mogu dokučiti, što se oba duhovna stanja tiče, jeste – izostanak modernog, novog cilja. Izostanak snage da se oblikuje prihvatljiva nova paradigma.

Izostanak snage da se iskorači iz „povijesnog vrtloga“ u kojemu se, od stvaranja prve zajedničke države, redaju optužbe i lažni alibiji: vi niste htjeli ravnopravnost u Kraljevini, ubili ste Radića, tako ste stvorili Pavelića, pa je Pavelić napravio Jasenovac koji je u vašoj svijesti bio opravdanje za Devedesete… moje je pitanje jednostavno: dokle tako?

I na čiju korist? Dakle, prevladavanje tog „jaza prošlosti“ mogao bih navesti kao glavni zadatak… naravno, svjestan realnosti, osobito onog segmenta realnosti koji zrcali višestoljetnu istočno-zapadnu dihotomiju samog srpskog političkog tkiva i društva. Ali, pojednostavljeno, vjerujem da upravo okrenutost Europi i neki novi, resetirani odnosi Europske unije i Rusije mogu prevladati „obrenović-karađorđević“ dihotomije srpskog društvenog tkiva i da se na toj pozadini mogu početi oblikovati i novi hrvatsko-srpski odnosi, usidreni u modernitetu i ukotvljeni na istim vrijednostima. Nisam, naravno, naivan – znam da je lakše skupljati bodove i glasove na halabuci netrpeljivosti. Ali, opet: dokle i na čiju korist? Ili, da posve pojednostavim, u najboljoj namjeri – kako će Srbija dovršiti pregovore s Europskom unijom o punopravnom članstvu ukoliko ne riješi neka od pitanja u odnosima s Hrvatskom koja se tiču, recimo, vladavine prava? Dakle, rješavanje naslijeđenih neriješenih pitanja bio bi drugi „glavni cilj“.

Kako vidite Srbiju? Kao Balkan, region ili susedstvo?

Srbiju danas vidim kao zemlju koja je, na žalost svih, potrošila tranzicijsko vrijeme na pokušajima da oblikovanje svojeg post-jugoslavenskog identiteta ostvari „teritorijalnim pristupom“, umjesto demokratsko-vrijednosnim… pa se sada, nakon svega, nalazi pred ključnim odabirom, baš kao i u toliko navrata u svojoj povijesti: modernitet ili „zatvorenost“. Ne mislim da je Balkan a priori negativna konotacija… osim ako pod time ne podrazumijevamo tvrdoglavi beskorisni lažni patriotizam koji bi mi u 21. stoljeću pokušao dokazati, ilustracije radi, da je bolje putovati „našim, narodnim“ vlakovima s drvenim klupama nego li u Thalys vlakovima, i još se u tim drvenim starudijama busati u junačka domoljubna prsa jer… „nećemo mi robovati strancima“.

Mislim da se treba osobito usredotočiti na pitanja svih nestalih državljana, bivših logoraša i tog humanitarnog kompleksa. Time bismo pokazali ljudskost i prihvaćanje europskih vrijednosti

Ne mislim, osobno, ni da je tzv. region negativna konotacija… kako to mnogi misle – uglavnom oni koji ne znaju i ne prepoznaju da je načelo tzv. otvorenog regionalizma danas prevladavajuća paradigma međunarodnih odnosa. Naravno, uz pretpostavku, da ne kažem preduvjet, da svi sudionici dijele iste vrijednosti i standarde… od Baltika do Višegradske skupine pa sve do Srednje Azije danas je taj otvoreni regionalizam temelj stabilnosti i suradnje. Ponavljam, uz iste standarde.

Imate li objašnjenje za nizak nivo bilateralnih odnosa i pozivanje na vlade Vojislava Kostunice i Iva Sanadera, kao na zlatni period u odnosima Srbije i Hrvatske?

Istina je da naši odnosi dugo stagniraju. U vrijeme koje spominjete, postojali su određeni dugoročniji strategijski ciljevi, na obje strane, i to je omogućavalo unapređenje odnosa, stalne kontakte, dijalog… Hrvatska je težila početku pregovora s Unijom i bilo je prirodno da nastoji pokazati kako želi razvijati dobrosusjedske odnose i sa Srbijom, jer na taj način pridonosi onome što je Europi bilo najvažnije, dakle stabilnosti ovog dijela Europe, što je i vrlo istaknuti interes i same Hrvatske. Srbija se, sa svoje strane, u to vrijeme, na pozadini svih posljedica ubojstva Zorana Đinđića, nastojala riješiti balasta prošlosti – na način koji je pokušavao izbjeći konfrontacije, revanšizam i radikalne potrese u društvu i na političkoj sceni – pa je pokazivala i veću spremnost na otopljenje odnosa s Hrvatskom. S obzirom da znamo u kojem pravcu su oba procesa krenula, došlo je do stagnacije.

Koja nerešena pitanja između Srbije i Hrvatske, po vašem mišljenju, traže hitno razrešenje, a šta može da se rešava dugoročno?

Teško je „svrstavati“ otvorena pitanja i sastavljati redoslijed: ako pitate rodbinu nestalih, njima je to najvažnije pitanje, seljak uz granicu jedva čeka da se riješi granična crta. Ali, ako već pitate, mislim da se treba osobito usredotočiti na pitanja svih nestalih državljana, bivših logoraša i tog humanitarnog kompleksa. Time bismo pokazali ljudskost i prihvaćanje europskih vrijednosti.

Kako ste zadovoljni ekonomskim odnosima koji, čini se, trpe manje uticaja dnevne politike. Vidite li mogućnost jačanja ekonomske saradnje?

Naša gospodarska suradnja je stabilna, čak ni ovi mjeseci virusne krize nisu dramatično utjecali na trgovinu i robnu razmjenu. Ali, naravno, postoji prostor za napredak – uz ostalo, i to je jedan od razloga zbog čega tako snažno zagovaramo i potičemo europski put Srbije i dovršetak pregovora s Unijom. Život u zajedničkom tržištu i život s istim standardima nedvojbeno će omogućiti jačanje ekonomske suradnje. K tomu, gledajući iz šire perspektive, ovaj „komadić Europe“ koji dijele Hrvatska i Srbija ima jedan nemjerljivo važan potencijal: geoekonomski položaj. Preko naših teritorija mogle bi se polagati transportne, infrastrukturne, energetske linije i koridori koji bi povezivali razne dijelove kontinenta, od zapada do istoka i od sjevera do juga. Postavite pravac od Beograda do Zagreba na kartu poveznice Unije s Kinom i tada Hrvatskoj Vukovar više neće biti zadnja točka na istočnim granicama, niti će iz Srbije pogled na zapad završavati u Sremskoj Mitrovici, već će obje strane biti dio globalnih procesa.

Rođeni ste u Sarajevu, karijeru ste napravili u Hrvatskoj a bili ste i služenik EU, na čelu Delegacije EU u Tadžikistanu. Imajući sve to u vidu, kako vidite Zapadni Balkan?

Istina je, radio sam i u nacionalnoj i u međunarodnoj diplomaciji – ali, uvijek se trudeći da, na svakoj dužnosti koju sam obnašao, prije svega budem „građanin svijeta“. Da volim svoje, a ne mrzim tuđe. Da prepoznajem uskogrudnost kod kuće, ali jednako tako da prepoznajem i nazadnjaštvo kod drugih. Da izbjegavam bilo kakav radikalizam. Da politiku doživljavam kao sredstvo uspostave mostova….

Hrvatska i Srbija imaju jedan nemjerljivo važan potencijal: geoekonomski položaj. Preko naših teritorija mogle bi se polagati transportne, infrastrukturne, energetske linije i koridori koji bi povezivali razne dijelove kontinenta, od zapada do istoka i od sjevera do juga

Eto, takav Zapadni Balkan zamišljam. Svjestan, naravno, da u realnom društvenoj i političkom životu još ima odviše onih koji djeluju u drugom pravcu, koji naprosto „žive od balkanizma“, koje je post-jugoslavenska, tranzicijska i ratna voda izbacila na površinu, pri tomu u ogromnoj mjeri potopivši razboritost, obrazovanost i toleranciju… da ne kažem i inteligenciju.

Pojedini analitičari smatraju da bi gubitak interesovanja EU za region mogao da otvori dodatne prostore za uticaj drugih “igrača”. Tu se najčešće pominju SAD, od nedavno i Kina, a već duže vreme Turska i Rusija, u kojima ste bili hrvatski ambasador. Ko je, po vašem mišljenju, najvažniji Zapadnom Balkanu?

Ovaj dio Europe je, povijesno gledano, uvijek bio prostorom nadmetanja velikih sila, uvijek se na ovim prostorima iskazivala politika interesnih sfera, zona utjecaja, dijelom oslonjena i o objektivne razlike u narodnim, vjerskim, identitetskim tkivima zemalja ovog prostora. Pri tomu, današnji prostor Zapadnog Balkana uvijek je bio svojevrsnom kolateralnom žrtvom u vremenima zaoštrenih odnosa velikih sila… Austrougarske i Rusije, Francuske, Engleske, Turske, nije teško navoditi brojne primjere. Ono što je karakteriziralo ove prostore u Devedesetima bio je raspad bivše države, do tada dogovorno smještene „između“ istočnog i zapadnog bloka, upravo u vrijeme kad vodeće sile bivših blokova pokušavaju izgraditi zajednički model suradnje i sigurnosti. Ulaskom ideje o proširenju EU, taj post-jugoslavenski prostor počinje hvatati novu paradigmu svojih uzajamnih odnosa i na toj se ideji počinju ostvarivati i temeljni nacionalni i državni ciljevi zemalja ovog prostora. Jer, Zapadni Balkan nije u Africi, niti je u Centralnoj Aziji, ovo je u svakom pogledu dio Europe.

Hidajet Biščević

No, dugotrajnost tog pristupnog procesa i krize koje su potresale Uniju tijekom posljednjih deset godina dovele su do usporavanja i zasićenja. U međuvremenu, dogodila se dramatična promjena, duboki zaokret u karakteru međunarodnih odnosa: ideju suradnje Istoka i Zapada zamijenila je nova konfrontacija, nova preraspodjela geopolitičkih interesa, novo nadmetanje za interesnim sferama. I upravo zato, da ne bi ponavljali vlastite povijesne sudbine, narodi i države s ovih prostora trebaju, kako su to i potvrdili na nedavnom Zagrebačkom summitu, nastaviti i ubrzati svoj europski put. Ne zato da bi bili „protiv nekoga“, već zato da bi bili “za“ određene vrijednosti i standarde koje donose dobrobit njihovim građanima: demokracija, vladavina prava itd.

G. Biščeviću, šta biste kao nekadašnji glavni urednik “Vjesnika” mogli da kažete o stanju u medijima, u Hrvatskoj pa i u Srbiji, ako ste ovde stigli da se upoznate sa prilikama?

Na žalost, mediji su preuzeli gotovo sve negativne strane globalizacije: dostupnost je otvorila prostor neobrazovanosti, brzina je ubila gramatiku, tržište je na površinu izvuklo samo one moždane stanice koje uživaju u nasilju, pornografiji i krvi, razum je ustuknuo pred zluradošću i cinizmom, upućenost i obrazovanje spotakli su se o nebrigu i razbibrigu, politička objektivnost i profesionalizam upregnuti su u partijske ili korporativne uzde… Sve to, naravno, nije slučaj samo u medijima, jer su banalizacija i ravnodušnost prevladali na međunarodnoj sceni u mnogim drugim oblastima ljudskog djelovanja.

Možete li danas zamisliti neki gradski trg na kojemu pet tisuća ljudi istodobno čita prvo izdanje nekih novina jer ih užasno zanima… recimo, kriza u Jemenu ili korejska najava lansiranja nuklearne bombe – a nekad se ta slika na trgu mogla vidjeti, nekad je ljude brinula kubanska raketna kriza, oko vijetnamskog rata lomile su se duše nacija. Danas to ne možete zamisliti, naravno. To više ni na internetu malo tko prati. Mediji su počeli hraniti bezdušnost i ravnodušnost. Kakav Jemen, ako je Kyrgios opet rekao nešto protiv Đokovića i ako će Kanye West doista postati novi američki predsjednik.

ZADACI

Prevladavanje „jaza prošlosti“ mogao bih navesti kao glavni zadatak… rješavanje naslijeđenih neriješenih pitanja bio bi drugi „glavni cilj“

EKONOMSKA SARADNJA

Život u zajedničkom tržištu i život s istim standardima nedvojbeno će omogućiti jačanje ekonomske suradnje

REGION

Od Baltika do Višegradske skupine pa sve do Srednje Azije danas je otvoreni regionalizam temelj stabilnosti i suradnje. Ponavljam, uz iste standarde

 

CorD Recommends

Više...

Pokrenut novi fond za Zapadni Balkan uz pomoć EU i EBRD

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) najavila je pokretanje "Enterprise Expansion Fund II" (ENEF II), investicionog fonda koji ima za cilj da podrži...

Ambasadorka Anke Konrad: Srbija bi u narednom periodu mogla da bude motor za ceo region

Srbija ima kapacitet da brže napreduje na putu u EU, izjavila je ambasadorka Nemačke u Beogradu Anke Konrad. Ona je naglasila da bi Srbija u...

Japan donirao opremu zdravstvenim ustanovama u Srbiji

Ambasador Japana u Srbiji Akira Imamura potpisao je ugovore o donaciji opreme u vrednosti od gotovo 130.000 evra sa direktorom Doma zdravlja Vladimirci Brankom...

Nikolaos Sliousaregko President of the Management Board of HBA

Nove mogućnosti za ulaganja

Prisustvo premijera Grčke, Kirjakosa Mitsotakisa i predsednika Srbije, Aleksandra Vučića grčko srpskom poslovnom forumu označava veliki pomak u ekonomskim odnosima Srbija je uspela da sačuva...

Dijalog Beograda i Prištine: Izjava visokog predstavnika povodom godišnjice Sporazuma o putu ka normalizaciji i Aneksa za njegovu primenu

Prenosimo izjavu visokog predstavnika Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku i potpredsednika Evropske komisije Žozepa Borelja. Engleska...

Zet Donalda Trampa potvrdio plan ulaganja u centar Beograda i albansku obalu

Džared Kušner, zet i savetnik bivšeg američkog predsednika Donalda Trampa u Beloj kući, potvrdio je informaciju o planiranom ulaganju...

Pokrenut novi fond za Zapadni Balkan uz pomoć EU i EBRD

Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) najavila je pokretanje "Enterprise Expansion Fund II" (ENEF II), investicionog fonda koji...

Evropski parlament usvojio Zakon o veštačkoj inteligenciji

Evropski parlament je usvojio Zakon o veštačkoj inteligenciji (AI) sa ciljem zaštite osnovnih prava, demokratije, vladavine prava i ekološke...

Evroparlamentarci usvojili stav o Instrumentu za Zapadni Balkan

Poslanici u odborima Evropskog parlamenta za spoljne poslove i budžet usvojili su stav o Instrumentu za reformu i rast...