Mapa sajta

Dejan Šoškić, ekonomista

Potrebni su nam promišljenost i etičnost

Pad BDPa ove godine neće izazvati gubljenje sposobnosti zemlje da redovno servisira svoje obaveze, ali već sledeće godine potrebno je zaustaviti rast duga, značajno smanjiti fiskalni deficit i obezbediti bar skromni privredni rast i vratiti zemlju na putanju jačanja fiskalne pozicije.

Izvršna direktorka MMF-a Kristalina Georgieva nedavno je izjavila da se ekonomija usled COVID 19 za samo nekoliko meseci toliko promenila, da jedva možemo da je prepoznamo. Sa Dejanom Šoškićem, ekonomistom i bivšim guvernerom NBS razgovarali smo o tome koje opcije stoje Srbiji na raspolaganju kao odgovor na krizu koja ne liči ni na jednu sa kojom smo se do sada suočili.

Šta je smisleno učiniti u situaciji kakvu danas imamo i sa privrednom strukturom koju imamo?

Srbija je zbog privredne zaostalosti, strukture svoje privrede, i vrlo niskog nivoa BDPa po glavi stanovnika, po pravilu, nešto „otpornija“ na privredne krize, tj. verovatno će zbog pandemije imati manji pad ekonomske aktivnosti od nekih drugih zemalja. Radi se, pojednostavljeno, o tome da ukoliko ne proizvodite sofisticirane i skupe proizvode, već najveći deo BDPa čine osnovne životne potrepštine kojih se ljudi teško mogu odreći, npr. neprerađena i prerađena hrana, električna energija i jednostavne usluge i proizvodi namenjeni domaćem tržištu, onda u takvim, po pravilu, siromašnim privredama, kriza ima manji negativan uticaj.

Dejan ŠoškićU razvijenijim privredama, koje proizvode skuplje i kompleksnije proizvode koji mnogo više zavise od nesmetanih linija međunarodne trgovine, i čija se potrošnja lakše možete odložiti (trajna potrošna dobra kao na primer automobili i druga saobraćajna sredstva, televizori, elektronika, bela tehnika i sl.), ili imaju vrlo razvijen turizam, ugostiteljstvo, saobraćaj i proizvodne grane povezane sa ovim najugroženijim sektorima, pad ekonomske aktivnosti kao posledica pandemije biće, po pravilu, veći. Srbija mora da očuva i možda uveća javne investicije i to u domene koji će trajno pozitivno uticati na buduću ekonomsku aktivnost i kvalitet života građana. To nisu samo putevi, to je i obnova železnica, uređenje vodotokova, investiranje u ekološke projekte, u zdravstvo, obrazovanje, nauku. Uz to, država treba da ojača socijalnu funkciju pomoći najugroženijim građanima i vrlo birano, tj. selektivno i samo gde je to dugoročno opravdano na osnovu solidnih analiza, treba da podrži pojedina preduzeća.

Ne bih isključio mogućnost da bi već samo uređenje javnog sektora, pre svega eliminacija neracionalnosti i korupcije, bilo sasvim dovoljno i da u plate i penzije ne bi trebalo ni dirati.

Koje su opcije zaduživanja Srbiji na raspolaganju ukoliko se odluči za neku novu intervenciju prema privredi?

Srbija nešto sredstava može da dobije po relativno povoljnim uslovima od međunarodnih finansijskih institucija, EU i nekih drugih instanci i to treba da koristi. Ali se uslovi normalnog tržišnog zaduživanja očigledno brzo menjaju i vidimo da su uslovi zaduživanja za Srbiju sada u maju (3,375%) bili bitno nepovoljniji od onih koje je Srbija mogla da ostvari krajem prošle godine (1,25%). Trendovi u kretanju duga i BDPa u Srbiji su izuzetno nepovoljni jer dug raste a BDP opada, i kraj godine ćemo po svoj prilici dočekati sa nivoom duga u odnosu na BDP iznad 60%. To jasno ukazuje da su granice dodatnog zaduživanja Srbije vrlo blizu.

Otuda je važno da se bez odlaganja nastave i prodube nezavršene strukturne reforme u javnom sektoru i da se bitno ojača vladavina prava jer u neracionalnostima i korupciji unutar javnog sektora leži značajan rezervoar nedopustivog rasipanja novca poreskih obveznika, koji treba sačuvati i preusmeriti u javne investicije i socijalnu zaštitu građana. I primanja u javnom sektoru treba da se urede, možda po modelu platnih razreda s kojim smo istorijski imali, rekao bih uglavnom, pozitivna iskustva u našoj zemlji. Tek nakon toga imalo bi smisla, i moralnog opravdanja, preduzimati mere koje bi išle ka smanjivanju prihoda građana. Kakvog smisla ima smanjivati prihode (plate i penzije) građanima, a da nismo prethodno uredili sistem i obuzdali korupciju. Ne bih isključio mogućnost da bi već samo uređenje javnog sektora (eliminacija neracionalnosti i korupcije), bilo sasvim dovoljno i da u plate i penzije ne bi trebalo ni dirati.

Šta bi trebalo da bude cilj podrške privredi – produžavanje šanse za opstanak preduzeća dok se situacija ne normalizuje ili podsticaj za transformacijuprivrede i u kom smeru?

U vezi dalje podrške privrede, treba biti svestan da su državna sredstva sada već ograničena i da samo izuzetno i na osnovu temeljnih stručnih analiza, sasvim selektivno i jednokratno ima smisla davati podršku pojedinim preduzećima. Moramo računati sa tim da će noramalizacija stanja verovatno zahtevati bar još 18 do 24 meseci i da kontinuirano i neselektivno pomaganje iz budžeta nije moguće. Cilj podrške bi trebalo da bude pre svega produžavanje šansi za opstanak vitalnih privrednih subjekata. Podsticaj za transformaciju bi trebalo tražiti u domenu privatnih i tržišnih izvora finansiranja i u tome bi državnu ulogu trebalo ograničiti najviše do nivoa eventualnog izdavanja delimičnih pojedinačnih garancija potraživanje prema tim privrednim subjektima. Ali i tu treba biti svestan da svaka državna garancija ulazi u obračun javnog duga, te da su mogućnosti u tom domenu ograničene.

S obzirom na dosadašnji tok krize, koliko vam se čini izvesnim stvaranje nekih novih čepova nelikvidnosti u privredi?

Pojedine nove i ranije nepredviđene negativne efekte pandemije, kao posledice gubitka radnih mesta, narušenih linija snapdevanja i pada tražnje, očekujem da će se javiti od jeseni. Zbog toga je važno unaprediti raspoloživa sredstva i pojednostaviti pristup socijalnoj pomoći. Važno je da država pokaže da je u stanju da efektivno zbrine najugroženije građane iz humanitarnih razloga, ali i radi očuvanja socijalnog mira u zemlji. U vezi „čepova nelikvidnosti“ bilo bi možda važno obezbediti da svi primaoci državne pomoći moraju redovno da izmiruju svoje dospele obaveze prema dobavljačima, zaposlenima i državi, radi sprečavanja neopravdanog širenja krize nelikvidnosti kroz privredu.

Snažan i nezavisan Fiskalni savet i, po mogućstvu, aktivan program sa MMF-om su dva kanala uticaja trebalo bi da pomognu Vladi da zagovara i sprovodi održivu fiskalnu politiku.

Šta nam dosadašnji podaci o aktivnosti privrede, naplati poreza i doprinosa i slični pokazatelji govore o mogućnosti Srbije da redovno servisira svoje obaveze po osnovu javnog duga?

Privreda je imala relativno visoku stopu rasta u prvom kvartalu ove godine (delom i zbog niske stope rasta u prvom kvartalu prošle godine), ali je nakon toga došlo do pada i taj pad će se nastavljati i, verovatno, produbljivati do kraja godine. Prvi efekti u naplati PDVa nakon uvođenja vanrednog stanja bili su relativno pozitivni, zbog neizvesnosti i pravljenja zaliha, stanovništvo je u inicijalnom periodu pandemije povećalo svoju potrošnju. Sada, međutim, potrošnja pada i taj trend treba očekivati da će se nastaviti tj. u sledećim mesecima treba očekivati dalji pad potrošnje i ekonomske aktivnosti, i, sledstveno, budžetskih prihoda. Pad BDPa ove godine neće izazvati gubljenje sposobnosti zemlje da redovno servisira svoje obaveze, ali već sledeće godine potrebno je zaustaviti rast duga, značajno smanjiti fiskalni deficit, i obezbediti bar skromni privredni rast i vratiti zemlju na putanju jačanja fiskalne pozicije. Vrlo verovatno do kraja ove godine će biti uglavnom anulirani pozitivni pomaci u fiskalnoj poziciji zemlje postignuti poslednjih godina. Otuda je važno ozbiljno se pozabaviti strukturnim reformama u javnom sektoru, sa akcentom na jačanje zdravstva i obrazovanja, ali i bitnom podizanju kapaciteta zemlje u domenu vladavine prava, tj. efikasnosti pravog sistema.

U više navrata rekli ste da je važno da država ojača svoju socijalnu funkciju i socijalnu pomoć učini brže dostupnom. Šta bi to praktično značilo?

Mislim da je važno da se do socijalne pomoći dolazi lakše. Da je socijalna administracija sposobna i predusretljiva da nađe svako ono domaćinstvo u zemlji koje je socijalno ugroženo. Da se socijalno ugroženim građanima, kroz narodne kuhinje, socijalne centre za zbrinjavanje i druge vidove neposredne pomoći omogući da lakše prebrode nastupajuću zimu u kojoj će se mogu očekivati naglašeni zdravstveni i socijalni izazovi.

Gde je u novonastaloj situaciji granica zdrave budžetske potrošnje i kako je kontrolisati u (gotovo) jednopartijskom parlamentu?

Razgradnja i slabljenje institucija sistema, odsustvo socijalnog dijaloga, javnih debata, slobode medija i zamiranje efikasnog parlamentarizma, loši su i neprihvatljivi trendovi u našem društvu, koji kreiraju socijalne napetosti i sklonost ka vaninstitucionalnim procesima i to nije dobro. Mnogi tekući društveni procesi, pa i javne finansije, trebalo bi da su predmet aktivnih i konstruktivnih debata u parlamentu, medijima i drugim institucijama.

Dejan Šoškić

U Srbiji je zbog toga izuzetno važno očuvati i snažiti nezavisnost i kapacitet Fiskalnog saveta, ali i komunikacija i, po mogućstvu, aktivan program sa MMFom. Ta dva kanala uticaja trebalo bi da pomognu Vladi da zagovara i sprovodi održive fiskalne poteze i politiku stabilizacije i jačanja fiskalne pozicije Srbije.

Sasvim je izvesno da će i mnogi građani i preduzeća biti u problemu da vraćaju uzete kredite. Kako u tom kontekstu komentarišete najnovije mere NBS? Koliko će one pomoći dužnicima i samim bankama?

Neke mere koje je donosila NBS poslednjih meseci imaju smisla i pomažu u ovim uslovima pandemije. Ovde pre svega mislim na snižavanje referentne kamatne stope i drugih kamatnih stopa na koje utiča naša centralna banka, ali i na aktivnu ulogu NBS u podsticanju moratorijuma na otplate kredita. Istini za volju, kamatne stope su mogle da budu snižene i ranije, a i moratorijum je možda više trebalo da rastereti dužnike, ali osnovni pravac ovih mera je dobar. Neke druge mere, međutim, kao što su smanjivanje učešća za stambene kredite, mislim da neće pomoći građanima, jer se u praksi svode na lakše prezaduživanje klijenata banaka u uslovima nadolazećeg pada ekonomske aktivnosti i zaposlenosti. To, naravno, nije u interesu ni dužnika ni banaka i nadam se da banke neće koristiti ovu mogućnost pri odobravanju kredita građanima.

Mera kojom se NBS dozvoljava da od banaka sekundarno može da kupuje nelikvidne dugoročne obveznice preduzeća, može se pretvoriti u mehanizam za kreiranje netransparentnih gubitaka na strani NBS

Oni kojima to možda pogoduje su oni koji grade i prodaju stanove, jer se time može veštački podići tražnja na tom tržištu, ali NBS svojim merama ne bi trebalo da daje prioritet tim interesima. S druge strane, mera kojom se NBS dozvoljava da u okviru tzv. operacija na otvorenom tržištu (sem dosada mogućeg otkupa državnih hartija od vrednosti), sada od banaka sekundarno može da kupuje i nelikvidne dugoročne obveznice preduzeća, u potpunosti nije dobra. Naime, u našim uslovima odsustva likvidnog tržišta obveznica, može se pretvoriti u mehanizam za zloupotrebe i kreiranje netransparentnih gubitaka na strani NBS, tj. poreskih obveznika u krajnjoj instanci. Ovakve mogućnosti na strani centralnih banaka, da je centralnim banaka dozvoljeno da kupuju obveznice preduzeća, u svetu su vrlo retke. A kada se i dozvoljavaju, to je u uslovima sprovođenja tzv. Kvantitativnih olakšica (quantitative easing – QE) i u uslovima postojanja pune likvidnosti takvih obveznica preduzeća. U Srbiji ti uslovi ne postoje. Niti se sprovode kvantitativne olakšice, niti postoji sekundarno likvidno tržište obveznica.

U više navrata imali smo priliku da čujemo različite stavove ekonomista da li je baš zbog ovakvih situacija važno imati jednu nacionalnu banku, a mi smo upravo prodali Komercijalnu banku. Da li je iz ove perspektive to bio pogrešan korak?

To, po mom mišljenju, nije bio pogrešan korak u ovom trenutku. Alternativa tom koraku je bilo zadržavanje te banke u dominantnom državnom vlasništvu. Srbija, međutim, vrlo jasno pokazuje godinama unazad da nije u stanju da efikasno štiti državnu imovinu, tj. imovinu poreskih obveznika. Upravo i zato je vrlo važno podizanje vladavine prava i jačanje institucija i oslobađanje njihovog funkcionasanja od uticaja interesnih grupa i političkih partija. Jer tek u takvim izmenjenim uslovima moguće je napraviti efikasnu korporativizaciju preduzeća u javnom sektoru i tek tada bi ta preduzeća mogla da budu otpornija na korupciju i postavljanje nekompetentnih lica na mesta odlučivanja. U takvim, povoljnijim, uslovima imalo bi smisla i da u bankarskom sistemu postoji banka u dominantnom državnom vlasništvu. Ovako, mislim da je dobro da je privatizovana ova državna banka.

Verujem da to nije učinjeno i da je ostala u dominantnom državnom vlasništvu, nakon povlačenja međunarodnih finansijskih institucija iz njenog vlasništva, banka lako mogla doći u poziciju da bude predmet zloupotreba interesnih grupa u sprezi sa nekim političkim partijama. Uz takav rizik, svako dalje odlaganje privatizacije ove banke, po mom mišljenju, vodilo bi daljem gubitku vrednosti banke i mogućoj situaciji u kojoj ta banka kroz par godina znatno manje vredi.

Vratimo se MMF-u s kojim smo počeli ovaj intervju. U januaru 2021, zvanično će isteći sadašnji program „čuvarkuća“ koji imamo sa MMF. Koliko je ovaj program bio delotvoran i čemu bi Srbija trebalo da teži ako ulazi u novi aranžman sa MMF?

Dobro je imati kompetentnog savetodavca s autoritetom u vezi održivosti ekonomskih politika koje se sprovode u zemlji. U tom smislu mislim da je korisno za zemlju poput Srbije da ima dobre i aktivne relacije sa MMFom i mislim da bi ulazak u nov, sličan ili isti, program naredne godine bilo korisno. Treba, međutim, biti svestan da reforme koje je potrebno uraditi u našoj zemlji, nadilaze prirodu mandata koji ima MMF i da one moraju biti šire i sveobuhvatnije od onoga što je u centru interesovanja MMFa, a to je, podsetimo se, dugoročno održavanje međunarodne likvidnosti tj. sposobnosti izmirivanja obaveza zemlje prema inostranstvu. Otuda, mi moramo razumeti da mere koje nam savetuje MMF nisu sve reformske mere koje su potrebne našoj zemlji. Sveobuhvatne reforme moramo definisati i sprovesti mi sami, a dobro definisane reforme, svakako će imati podršku i MMFa i EU.

Više...

Fanina Kovačević-Popaz, izvršna direktorka HBA

Doslednost i inovativnost

Dvadeset godina uspešnog rada predstavljaju izvor inspiracije i dobrih praksi koje će Helensko privredno udruženje Srbije nastaviti da primenjuje i u trećoj deceniji svog...

Slavica Đukić Dejanović, ministarka prosvete

Razumemo izazove i šanse digitalizacije

Srbija korača u susret svim promenama koje savremeni globalni tokovi diktiraju i spremna je da odgovori na sve izazove koje u sferi obrazovanja nameću...

Miloš Đuričanin, direktor strategije i razvoja Nordeus fondacije

Škola budućnosti je škola mogućnosti

Naša vizija je da deci i mladima damo platformu za stvaranje i učenje kroz iskustvo, putem koje mogu da se povezuju, zajedno stvaraju, uče...

Borge Brende, predsednik Svetskog ekonomskog foruma

Još uvek možemo da stvaramo čuda

U svetu prepunom polarizacije, krhkih ekonomskih izgleda i pretnji kao što su misinformacije, klimatske krize i neizvesnosti u pogledu liderstva, nekoliko važnih dostignuća nagoveštava...

Vesti

Srbija i BiH među 11 zemalja koje dobijaju zajam od Razvojne banke Saveta Evrope

Razvojna banka Saveta Evrope (CEB) odobrila je zajmove vredne 1,3 milijardi evra za 11 zemalja članica te organizacije, uključujući...

Potpisani ugovori o finansijskom aranžmanu za vetropark Pupin

Set ugovora za finalizaciju finansijskog aranžmana za izgradnju Vetroparka "Pupin" sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj potpisan je...

Đedović Handanović: Nuklearna energija u Srbiji najranije 2039. godine

Nuklearna energija u Srbiji biće realnost najranije 2039. godine, ako bismo sada počeli da radimo na tom projektu, izjavila...

Finska sedmu godinu zaredom najsrećnija zemlja na svetu, Srbija među državama sa najvećim rastom sreće

Finska je sedmu godinu zaredom najsrećnija zemlja na svetu, sa nordijskim susedima Danskom (2), Islandom (3) i Švedskom (4)...

Univerzitet u Beogradu postao deo najvećeg svetskog naučnog projekta u CERN-u

Univerzitet u Beogradu i Evropska organizacija za nuklearno istraživanje CERN zaključili su u Ženevi Memorandum o razumevanju, čime je...