„Mi smo definisali osnove stalne postavke, što znači da nije zacementirana već fleksibilna, i sad treba da privučemo publiku. Kako? Različitim pristupima koji će Muzej učiniti živim i atraktivnim“
Bojana Borić Brešković, direktorka Narodnog muzeja u Beogradu kaže da od kako je 31. marta završena adaptacija zgrade Narodnog muzeja u Beogradu, ni jednog trenutka nije posumnjala će sve biti završeno onda kada je i planirano: 28. juna, na praznik Vidovdan.
Na primedbu da joj je sada, kad se zaista sve srećno i po planu završilo, lako tako da govori, kaže da nismo u pravu: „Svi mi u Narodnom muzeju smo toliko mnogo želeli da se ovo čekanje završi, da nas je ta velika želja motivisala da radimo i preko svojih mogućnosti pa je zbog svega toga rezultat mogao da bude samo – pozitivan.“
Otvaranjem stalne postavke Narodnog muzeja, Vlada Republike Srbije obeležila je prvu godinu svog mandata. Od svečanog otvaranja do 8. jula, do kada je bio besplatan ulaz, Narodni muzej je posetilo 30.000 Beograđana, stanovnika ostalih gradova zemlje, turista – svih onih koji su hteli da vide ono što prethodnih petnaest godina nisu mogli. Stajali su u redu, satima, noću i po kiš. Bio je to dokaz da negodovanje javnosti zašto Srbija 15 godina čeka da se zgrada u kojoj se nalazi više od 400.000 eksponnata od praistorije do polovine prošlog veka osposobi u prostor sa adekvatnim uslovima za njihovo čuvanje, izlaganje i izučavanje.
Iako svi govorimo „otvoren je Narodni muzej“, zgrada Narodnog muzeja bila je dostupna posetiocima većinu od 15 godina rekonstrukcije.
Drago mi je što ste to tako formulisali. Jer, htela bih da istaknem da je Narodni muzej bio otvoren, samo nije imao stalnu postavku koju smo sklonili kako bi je sačuvali od štetnih uticala neodgovarajuće temperature, vlage i svetlosti.
Mi smo tokom ovih godina nastojali da na mnogobrojne načine učinimo dostupim naše zbirke, bilo postavkama u samoj zgradi dok je to bilo moguće, dok nisu počeli građevinski radovi, bilo u prostorima institucija sa kojima smo uspostavili saradnju. Na primer u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i u Galeriji Doma Vojske.
Tako smo u SANU izložili kompletna dela Edgara Degaa iz naše zbirke, zatim smo bili suorganizatori izložbe o umetnosti Kosova i Metohije – do 70 posto eksponata te izložbe bilo je iz našeg muzeja. Lično smatram da je to bila izuzetna i važna izložba.
Kad već pominjete saradnju, možda da nastavimo priču u tom pravcu: osim u institucijama u zemlji, izlagali ste delove svojih zbirki i u inostranstvu: na primer još na početku rekonstrukcije učestvovali ste na izložbi vizantijske umetnosti u Metropoliten muzeju u Njujorku…
…ili evo, sad pred samo otvaranje, izlagali smo u Akvileji u Palati Meizik na velikoj izložbi „Blago i carevi – raskoš rimske Srbije“ 61 eksponat iz naše kolekcije. Bio je to izuzetan zajednički napor iniciran dogovorom Ministarstva kulture i informisanja Srbije, Fondacije „Akvileja“ i Narodnog muzeja.
Izložba je trajala od 10. marta do 3. juna, zato što je trebalo vratiti izložene eksponate u Beograd do otvaranja Muzeja. To je izložba antičkog nasleđa sa našeg tla sa posebnim naglaskom na kasnu antiku. Izložba je doživela veliko zanimanje u Italiji, a predsednik Fondacije „Akvileja“ gospodin Antonio Zanardi Landi, nekadašji ambasador Italije u Srbiji, bio je oduševljen saradnjom sa nama, što je izrazio zahvalnim pismom. Ponosni smo što je objavljen izvanredan katalog na italijanskom i engleskom jeziku. Jer, s obzirom da izložbe nisu trajne, ono što ostaje posle njih su publikacije.
The museum was founded in 1844 by merging several others. We are the guardians of the archaeological heritage of this territory, our medieval Serbian art, then Yugoslav art of the 18th, 19th and 20th centuries, and a collection of foreign art from the 14th to the 20th centuries
Kolekcija Narodnog muzeja je, pojednostavljeno rečeno, sveobuhvatna i u istorijskom i u umetničkom smislu. Kako biste je predstavili?
Muzej je osnovan 1844. godine spajanjem nekoliko drugih. Mi baštinimo arheološko nasleđe ove teritorije, našu srdnjovekovnu nacionalnu umetnost, zatim jugoslovensku umetnost 18, 19, i 20. veka, i zbirku inostrane umetnosti od 14. do 20. veka.
Zato se Narodni muzej može nazvati arheološko-umetničkim, ima neprocenjivo kulturno nasleđe, plus je i centralna institucija u odnosu na sve ostale muzeje u zemlji.
Eksponati nove stalne postavke raspoređeni su na oko 5000 metara kvadratnih, na tri nivoa. Pažljivo odabrani, svedoče o prošlosti i o umetnosti i ovog i evropskog prostora. U prostoru atrijuma su arheološke zbirke koje obuhvataju hronološki raspon od paleolita do antičke grčke i rimske kulture i umetnosti. Posebno su, između ostalih, akcentovani Lepenski Vir, i značaj ovdašnjih rimskih provincija u strukturi Rimskog carstva. Na prvom spratu je kroz deset tematskih celina umetnost od srednjeg veka do Prvog srpskog ustanka: nakit, ikone, kopije fresaka, predmeti primenjene umetnosti… Na drugom spratu su tri celine: dela stranih umetnika i dela jugoslovenskog slikarstva 20. veka, a treću celinu čini Velika sala, prostor koji ćemo ubuduće koristiti za tematske izložbe.
Pomenuli ste jugoslovensku umetnost, vi znači čuvate umetnost države koje nema?
U vreme SFRJ Narodni muzej jeste bio ustanova u kojoj su se sticale kulturne vrednosti iz cele zemlje – uostalom, mi na ulazu imamo skulpture velikog vajara Ivana Meštrovića hrvatskog porekla. Mi nikako ne želimo da zaboravimo taj period svoje istorije, bez obzira ako to nekom nije po volji.
Šta biste izdvojili iz Zbirke strane umetnosti?
U situaciji kad imate 1100 slikarskih i skulptorskih dela od 14. do 20. veka, nije lako izabrati nekoliko. Jezgro zbirke čini poklon slovačkog slikara Bertolda Lipaja iz 1891. godine od 70 radova italijanskih umetnika. Najzastupljeniji i najznačajniji segment zbirke su celine italijanske, francuske, flamanske, holandske, ruske i austrijske umetnosti. Mogu nasumice da nabrojim neke od slikara: Đovani di Paolo, Tintoreto, Kanaleto, Gvardi, atelje Boša, Brojgela, Rubensa, dela Toropa, Van Goga i Mondrijana su biseri holandske umetnosti, zatim od Francuza neizostavni su Koro, Pisaro, Dega, Mone, Renoar, Sisle, Gogen, Tuluz-Lotrek, Moro, Vijar, Matis, Pikaso, Kadinski, Arhipenko, Šagal… Mi čuvamo i Zbirku crteža i grafika stranih autora u kojoj su radovi od 14. do ovog veka, najzastupljenija su francuska, nemačka, holandska, flamanska i italijanska škola. Kod nas su radovi Direra, Rembranta, Koroa, Edgara Degaa, Van Goga, Tuluz Lotreka, Redona, Matisa, Lisickog, pomenula bih kolekciju japanskih drvoreza ukio stila iz 18. i 19. veka iz ciklusa „Sto čuvenih pogleda na Edo“, što javnosti možda nije dovoljno poznato…
Carefully selected, the exhibits of the new permanent collection testify the past and the art of our territory and Europe’s
Ko je finansijski pomogao rekonstrukciju zgrade?
Prevashodno najveću, prvo inicijalnu a potom i konačnu, pomoć Narodni muzej je dobio od tadašnjeg premijera a sada predsednika Srbije Alesandra Vučića koji je još u inauguracionom govoru među osnovne zadatke Srbije izdvojio i dve institucije kulture – Narodni muzej i Muzej savremene umetnosti. Mi smo, uz pomoć Vlade, Ministarstva kulture i Grada Beograda, u dogovorenom roku – na dan obeležavanja godinu dana Vlade Srbije, završili rekonstrukciju zgrade i postavili novu stalnu postavku. S obzirom da je naša zgrada spomenik kulture, i da se nalazimo u zoni Knez Mihailove ulice koja je takođe pod zaštitom države, morali smo da poštujemo sve zahteve koje takav objekat i takvo mesto zahtevaju. Imam potrebu da naglasim da nam se ostvarila velika želja: osposobili smo prelepo stepenište na ulazu u zgradu na Trgu Republike i sad ga koristimo kao izlaz iz zgrade. Takođe, nekadašnja Šalter sala, podsetiću vas da je zgrada u kojoj se nalazimo zidana za banku, a to je prostor koji do sada nije korišćen, pretvorili smo u Multikulturnu salu, a njene stubove smo zaštitili i pretvorili u muzejski eksponat u želji da podsetimo na izuzetan arhitektonski stil. Iskoristili smo i dva trezora te nekadašnje banke i u njima prvi put izložili Numizmatičku zbirku.
Muzej je otvoren i – šta sad?
U protelih godinu dana u Srbiji su nakon rekonstrukcje zgrada i realizacije novih muzejskih postavki otvorena tri muzeja: Galerija Matice srpske u Novom Sadu, a u Beogradu Muzej savremene umetnosti i Narodni muzej. Da li je otvaranje muzeja nakon adaptacije kraj posla? Nije! To je početak nove faze, njegovog novog definisanja. Mi smo definisali osnove stalne postavke, što znači da nije zacementirana već fleksibilna, i sad treba da privučemo publiku. Kako? Različitim pristupima koji će Muzej učiniti živim i atraktivnim. To je rad kustosa i svih nas, rad koji je najbitniji po muzej, a koji je nevidljiv za javnost. Naši programi će biti prilagođeni svim uzrastima. Očekujemo krajem ove ili početkom iduće godine realizaciju izložbe Nacionalnog muzeja Kine, a očekujemo da će se početkom godine ostvariti i inicijativa italijanskog ambasadora o zajedničkoj izložbi. Sledeće godine ćemo, nadam se, realizovati i zajedničku izložbu sa Arheološkim muzejem u Skoplju i Nacionalnim arheološkim muzejem u Sofiji. Naime, kolege iz Skoplja su inicirale projekat povodom stogodišnjice arheoloških iskopavanja u Trebeništu koja se obavljaju u naše tri države. Znači, odgovor na vaše pitanje glasi: tek sad počinjemo!
Photo: National Museum Of Belgrade & Zoran Petrović