Kao i u mnogim drugim zemljama, i u Srbiji je pojava pandemije ogolela sve loše strane finansijskog i kadrovskog zanemarivanja zdravstvenog sistema. Iako su lekari i medicinsko osoblje pokazali visoku etičnost, čini se da ni građani ni država nisu izvukli pouke o tome da dobro zdravstvo čuva ekonomiju.
Uporedo sa talasima pandemije i pitanjima hoće li zdravstveni sistem „pući“ pod opterećenjem stalnog priliva kovid pacijenata, otvorena su mnoge dileme vezane za budućnost sektora koji je godinama predmet (ne)uspešnih reformi, ali i mesto odakle odlaze najbolji kadrovi. Sa našim sagovornicima, vrsnim lekarima sa prve i druge linije pandemijskog fronta razgovarali smo o tome koje pouke treba da izvučemo ako želimo otporniji zdravstveni sistem i šta je moguće učiniti i pod kojim uslovima?
Odgovori koje smo dobili ukazuju kako na snagu sistem tako i na njegove mnogobrojne slabe strane koje bi trebalo ozbiljno „lečiti“ – od lošeg planiranja, do neogovarajuće strukture lekara i medicinskih sestara, i stavljanja privatnog sektora zdravstva po strani.
Pored ovoga, dve ključne stvari koje nedostaju su transparentnost i dostupnost informacija u sistemu i rad na pravilnom informisanju pacijenata.