Dana 24. marta 1999. godine NATO – uprkos osnovnim načelima međunarodnog prava koji su utvrđeni u Povelji UN, Završnom dokumentu iz Helsinkija i drugim međunarodnim dokumentima – otpočeo je oružanu agresiju protiv Jugoslavije.
Tokom 78 dana varvarskog bombardovanja, koje je cinično prikazano kao „humanitarna intervencija u ime spasavanja izbeglica“, poginulo je oko dve hiljade civila. Uništen je značajni deo infrastrukturnih i industrijskih kapaciteta zemlje. Porušeno je na hiljade civilnih objekata. Primena municije sa osiromašenim uranijumom dovela je do nepovratnog zaražavanja u nizu regija zemljišta i podzemnih voda.
Ogromna šteta je naneta arhitekturi mira i bezbednosti u Evropi i međunarodnoj stabilnosti. Nakon Jugoslavije, kao što se zna, usledila je cela serija zapadnih operacija uz primenu snage koje su pokrenute pod propagandističkim izgovorima, bez sankcije Saveta bezbednosti UN ili uz izopačeno tumačenje mandata dodeljenog od strane SB UN.
Zajedničkim naporima Moskve i Beograda su u junu 1999. godine napadi projektilima Severnoatlantske alijanse zaustavljeni, uspelo je da se situacija oko srpske pokrajine Кosovo i Metohija vrati na političko-diplomatski kolosek. Parametri rešavanja kosovskog pitanja su definisani rezolucijom SB UN 1244 koja i danas igra u rešavanju tog pitanja temeljnu ulogu.
Takvo zlo, kao što je bila agresija NATO-a protiv Jugoslavije, ne sme se nikada ponoviti.
Rusija će nastaviti da se odlučno zalaže za striktno poštovanje univerzalnih međunarodno-pravnih normi, kao što su princip nemešanja u unutrašnje poslove suverenih država. U tom kontekstu podržaćemo sve napore koji će doprinositi tome da Beograd i Priština postignu održivo i obostrano prihvatljivo rešenje koje odgovara interesima naroda Srbije i međunarodnom pravu.