Nakon uspešnog završetka najvećeg vetroparka u Srbiji, Masdar iz UAE i finska Taaleri Energia osnovali su zajedničku kompaniju Masdar Taaleri Generation radi razvoja projekata obnovljivih izvora energije u centralnoj i jugoistočnoj Evropi
O planovima za dalji razvoj kompanije i izgradnju dodatnih kapaciteta, dva vetroparka i jedne solarne elektrane, mogućnosti da dostignu pola GW instalisane snage iz obnovljivih izvora, dobrim primerima iz kojih treba učiti, za naš magazin govori prvi čovek MTG
Projekat Čibuk 1, najveći vetropark u Srbiji, umnogomeje doprineo razvoju obnovljivih izvora energije. Čibuk 1 je sve promenio…
Čibuk 1 je najveći do sada izgrađen vetropark i najveća elektrana koju pokreće obnovljivi izvor energije kod nas, ali mi uveliko radimo na izgradnji Čibuka 2 i očekujemo da zahvaljujući tome sačuvamo status navećeg investitora u Srbiji u ovoj oblasti.

Tokom razvoja Čibuka 1 nastali su mnogi propisi i pravila po kojima su se kasnije razvijali ostali vetroparkovi i u tom smislu smo zaista ponosni što smo bili prvi i što smo ovde probili led.
Čibuk 1 je uz još neke projekte u svetu, na kojima su Masdar i Taaleri sarađivali, praktično bio inicijalna kapisla da se u Srbiji napravi join-venture i da Masdar, firma iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, i finska kompanija Taaleri naprave Masdar Taaleri Generation. Cilj je bio da se nastavi sa razvojem projekata kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori. Ponosni smo na činjenicu da smo mi administrativni centar za sve projekte u koje te dve firme ulažu, od Poljske sve do Grčke, osim Mađarske.
Početak izgradnje Čibuka 2 očekuje se u januaru naredne godine. Recite nam nešto više o tom projektu…
Čibuk 2 je ekstenzija Čibuka 1. Čibuk 1 ima 158 MW, Čibuk 2 MW će imati 150, zajedno 308 MW instalisane snage, ali mi ne nameravamo da stanemo na tome jer već planiramo treći projekat Čibuk 3 koji zovemo Kjubik i koji će imati snagu oko 100 MW vetra. Početak njegove izgradnje ne očekujemo pre 2026. To su tri projekta koji se tiču vetra, ali mi smo odlučili da razvijemo i solarnu elektranu.
Ponosni smo na činjenicu da smo mi administrativni centar za sve projekte u koje te dve firme ulažu, od Poljske sve do Grčke, osim Mađarske
Ona je otprilike u istoj fazi razvoja kao Kjubik, istog je kapaciteta, a isti je i time-line. Ako bismo uspeli da realizujemo sve te projekte, imali bismo oko pola GW instalisane snage iz obnovljivih izvora. Svi ti projekti se nalaze u južnom Banatu, u opštini Kovin sa kojom imamo fantastičnu saradnju jer mi zaista mnogo ulažemo u dobre odnose sa lokalnom zajednicom.
Mislite li da bi uz dodatne državne podsticaje obnovljivi izvori energije mogli postati konkurentni konvencionalnim izvorima?
Što se tiče podsticaja, mi smo više nego zadovoljni. To je školski primer kako se nova tehnologija podstiče, kako bi postala kompetativna sa starijom tehnologijom koja je uveliko razvijena i koja je u startu bila daleko efikasnija. Zapravo, ove aukcije su s jedne strane manji podsticaj nama kao proizvođaču, ali su daleko bolji korak za državu, pošto državu koja daje podsticaj to daleko manje košta. To što je tehnologiji potreban manji podsticaj znači da ona postaje efikasnija i više tržišno orijentisana, što je i krajnji cilj svih tih podsticaja.

Namera je da jednog dana konvencionalna tehnologija i tehnologija proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije postanu konkurentne i da se onda na osnovu nekih drugih parametara odlučuje da li ćemo graditi solarnu elektranu ili termoelektranu na ugalj. Ne treba zaboraviti da vetar i solar nisu stalni izvori energije, jer zavise od vremenskih prilika, tako da nijedna država ne može u potpunosti da se odrekne konvencionalnih izvora koji su stabilniji u proizvodnji.
Šta očekujete od budućih aukcija? Ima li potrebe za dodatnim unapređivanjem aukcijskog sistema?
Prema mojim očekivanjima, aukcije nam uskoro više neće biti potrebne te da će se projekti takmičiti na tržištu po tome koji je ekonomski isplativiji i da će upravo oni biti realizovani. Nadam se da će to biti „zeleni“ projekti, a ne ovi vezani za stare i prljave tehnologije.
Predviđeno je da se u naredne dve godine ponove aukcije kako za vetar, tako i za solar, i očekujem da će biti podjednako uspešne. Aukcije za vetar su bile jako uspešne, jer je postojala konkurencija među firmama koje žele državni podsticaj. Kao rezultat te konkurencije, ponuđene cene su bile daleko ispod maksimalne cene. Država je propisala 105 evra po MWh, a najviše ponuda koja je dobila podsticajne mere je iznosila 73,7 evra.
Nažalost, kod solara nije bilo dovoljno zrelih projekata te su postignute cene jako blizu maksimalnih cena koje je država odredila. Zato se nadam da će na nivou vetra ostati ista konkurencija, a da će povećati konkurencija u domenu solara i da ćemo dobiti projete koji mogu međusobno da se takmiče.
Zbog hiperprodukcije projekata, ogromna količina zahteva izaziva zagušenje prilikom odobravanja priključenja solarnih i vetroelektrana na sistem. Kako to rešiti?
Do sada je relativno lako mogao da se traži pristup mreži, što je dovelo do toga da imamo jako mnogo zahteva, gledano u gigavatima, za priključenje mreži koja ima ograničene kapacitete. Zbog pravila Elektromreža Srbije , odnosno principa „first come, first served“, to znači da, ako je neko dobio pravo na određeni kapacitet, pre nego što se drugi investitor pojavio, dokle god taj prvi ne bude izgradjen ili dok investitor ne odustane od svog zahteva, ovaj drugi ne može da pristupi mreži i da gradi. Problem je ako taj developer nije u stanju da razvije projekat ili ga proda kasnije što taj kapacitet ostaje zauzet.
Predviđeno je da se u naredne dve godine ponove aukcije kako za vetar, tako i za solar, i očekujem da će biti podjednako uspešne
Pošto je u septembru usvojena uredba koja bi trebalo da reguliše ovo pitanje i ukloni zagušenje koje se trenutno javlja kada govorimo o pristupu mreži. Iskreno se nadamo da će sledeći talas projekata, koji imaju šansu da budu izgrađeni i razvijeni, u kratkom roku dobiti mogućnost da pristupe mreži u kratkom roku i da će to dovesti do povećanja instalisane snage projekata koji rade na obnovljive izvore energije.
Na čija bismo pozitivna iskustva mogli da se oslonimo kada je reč o razvoju obnovljivih izvora energije?
To što Srbija na ovom polju kasni za razvijenim zemljama nama daje priliku da izbegnemo greške koje su drugi pravili i da iskoristimo najbolja pozitivna iskustva. Mi, na primer, iz saradnje sa kolegama iz Finske uviđamo koliko čitava ta industrija kod njih efikasnije funkcioniše nego kod nas. Na njih se definitivno treba ugledati jer to može da bude olakšanje za sve nas ovde koji se time bavimo, ali u krajnjem slučaju i velika korist za društvo ako bi se te pozitivne prakse ovde implementirale, ako bismo brže dolazili do izgrađenih elektrana.