Na čelu kompanije „Veljko i sinovi“ nalazi se Tijana Škorić Tomić, idejni tvorac „Gorde“, jedne od najprodavanijih srpskih rakija. U početku se ova rakija koja ima finoću konjaka pravila samo od šljiva, a danas arortiman upotpunjavaju „Gorda dunja“ i „Gorda kajsija“
Najznačajnija borba kompanije „Veljko i sinovi“ je da voćne rakije iz Srbije postanu prepoznatljiv brend. Potrebna im je vidljivost i prepozntljivost na globalnom tržištu, a konsekventno time bi se povećao izvoz koji je izuzetno važan izvor rasta i razvoja
Kompaniju „Veljko i sinovi“ umesto sinova vode ćerke. Sigurno se iza toga skriva neka lepa porodična priča…
Primetili ste sigurno da se u Srbiji ćerke zovu „sine“. I mene je majka češće tako nazivala. Ogromnu tugu koju je izazvala smrt mog oca, nas tri smo pretočile u osnivanje firme „Veljko i sinovi“.
Želele smo da ime ostane podsetnik svih žučnih rasprava koje smo vodili u okviru naše porodice. Iz ove perspektive sada to su prelepe uspomene koje su oblikovale kako mene tako i „Gordu“.
Ljubav, nasleđe i tradicija… To vam je najdragocenije?
Ljubav, nasleđe i tradicija su bili ključni motivatori nastanka i jesu snaga „Gorde“. I ako zvuči kao kliše, najdragocenije nam je zadovoljstvo naših potrošača kao i lojalnost koju su dali „Gordi“. Njihovo poverenje beskrajno je značilo, jer bez njega „Gorde“ ne bi bilo. Znate, postoji mnogo kvalitetnih proizvoda ali ne i onih koji dugo traju i nalaze svoj put kroz različite generacije. Na to smo jako ponosni u našoj firmi.
Kod nas se rakija smatra muškim pićem, a proizvodnja rakije muškim poslom. Nagrade koje dobijate pokazuju da ova druga tvrdnja nije tačna, a o prvoj bi se dalo raspravljati, zar ne?
Muškarci su svakako bili i biće primarni konzumenti žestokih pića. Sva istraživanja to govore a iskustvo to i potvrdjuje. Bez obzira sto uvek postoje oscilacije u samoj potrošnji, ne očekujem da će se to u budućnosti bitno menjati. Muškarci vole dobro žestoko piće i tompus, dok žene vole sve sto liči na ritual, estetikom zadovoljava i naravno nosi kvalitet iza toga. Ova razlika je pokretač novih ideja i proizvoda za nas u budućnosti.
Muškarci vole dobro žestoko piće i tompus, dok žene vole sve sto liči na ritual, estetikom zadovoljava i naravno nosi kvalitet iza toga
„Gorda“ je vaš brend, vrhunske rakije koje se prave od čistog voća, koje se prodaju i konzumiraju i van granica Srbije? Šta ih čini tako posebnim?
Jako važan deo procesa je sama berba, odnosno potkupljanje voća. Naime „Gorda“ je monosortna rakija koja se pravi od sorte šljive „čačanska rodna“ Šljiva ne sme da se bere, već se ručno trijažira u voćnjacima kako bi zadovoljila zadate tehnološki standarde.
Jedan deo šljive dolazi sa naših zasada, a deo od kooperanata s kojima smo vremenom, usled proširenja proizvodnje, ostvarili dugogodišnju saradnju. Njih kontrolišu naši agronomi, a voće se dodatno kontroliše prilikom prijema u destileriji, posle čega nastupa proces pripreme za fermentaciju.
Po završenom, pečenju destilat se odlaže na starenje u hrastova burad koja rakiji vremenom daju tu konjačko, svilenkastu notu. Burići za odležavanje rakije su napravljeni od samo jedne vrste hrasta koji se specijalno pripremaju za nas. Poznato je da svaka različita vrsta hrasta, dovodi do različitog procesa obogaćivanja taninima i različitog procesa oksigenacije, odnosno daje različite oganoleptičke karakteristike samoj rakiji. Sam kraj procesa je kombinovanje, odnosno kupažiranje destilata različite starosne strukture a koji su već u podrumu. Za ovaj neverovatno jedinstveni i kreativni proces je zadužen glavni tehnolog, tj. naš masterblender.
Pre nego što se posvetili proizvodnji rakije, imali ste uspešnu karijeru u jednoj velikoj međunarodnoj kompaniji. Šta vas je navelo da napustite sigurnost i odlična primanja?
Primanja su relativna stvar za svakog od nas jer je dokazano da novčani podsticaji nisu najdelotvorniji mehanizam motivacije. Apsolutno bitan, ali vrlo kratkotrajan. Rad u korporativnom okruženju je dragoceno iskustvo, a limiti se javljaju kada dođete dotle da više ne možete da se razvijate ili da više nemate slobodu u donošenju odluka. Drugim recima, korporacija je opasna za „zaglavljeni“ srednji nivo kadrova i one koji su u deo rukovodstva ali ne i suštinski donosioci odluka.
Korporativno iskustvo je neophodno i bitno ali ima rok trajanja za one koji žele razvoj, odgovornost i izazove
Iz iskustva do sada smatram da korporacije kreiraju osrednjost kadrova (uvek postoje fenomenalni i profesionalni izuzeci) , ne pružaju sigurnost kojom ste započeli pitanje, a sve to najviše tamo gde vlasništvo nije na vreme odvojeno od upravljanja. Korporativno iskustvo je neophodno i bitno ali ima rok trajanja za one koji žele razvoj, odgovornost i izazove.
Šta vam je iz „bivšeg“, korporativnog života dobro došlo u vođenju Vaše firme? Da li je teško biti žena-preduzetnica u Srbiji?
Osećaj pripadnosti firmi, motivisanost tima, brzina donošenja odluka, kredibilnost i transparentnost odnosa su esencijalni za uspešan biznis. Međutim, jednako je važna i kvalitetna, fokusirana i pravovremena komunikacija, kako unutar, tako i van firme.
Biti u preduzetničkim vodama jednako je teško bilo da ste muškarac ili žena. Borimo se za bolji industrijski okvir, lakše uslove poslovanja, niže troškove, fer konkurenciju, kontrolu sivog tržišta…