Kompanija „Inmold“ iz Požege, koja svoje IML robote i sofisticirane visokokvalitetne alate za brizganje plastike i obojenih metala izvozi na tržišta širom sveta, inicirala je uvođenje dualnog obrazovanja u Tehničku školu. To se isplatilo i lokalnoj zajednici i kompaniji
Svi naši zaposleni su iz okruženja od 25 kilometara u poluprečniku, a prosečna starost ne prelazi 32 godine“, kaže gospodin Janković i ističe da svi zainteresovani srednjoškolci koji su završili školi u Požezi, Užicu, Kosjeriću, Lučanima i Arilju dobijaju šansu da postanu deo „Inmolda“.
Za kratko vreme „Inmold“ je od firme sa 25 radnika prerastao u kompaniju sa više od 400 zaposlenih. Kako to objašnjavate?

Ima više razloga za to, ali svakako ne nogu da ne pomenem veliko iskustvo iz prethodnih kompanija koje smo ja i deo mojih saradnika uneli u „Inmold“, sav moj lični kapital koji sam tekao prodajom dela kompanije u kojoj sam do 2006. bio suvlasnik, kredit dobijen od Fonda za razvoj u samom startu, kada sam otvarao firmu…
Važni su i pravi odabir delatnosti, ogromna potreba za alatima i robotima za IML tehnologiju proizvodnje tankozidne ambalaže za prehrambenu i hemijsku industriju širom sveta, ogroman broj firmi koje su počele da posluju na teritoriji Srbije, Makedonije i BiH, pravi trenutak za uvođenje dualnog obrazovanja u aktivnosti „Inmolda“, kao najboljeg načina za obezbeđivanje mladog i stručnog kadra za potrebe poslovanja.
Verovatno su i moja lična posvećenost i posvećenost mojih saradnika poslu, radu i kvalitetu obavljenih poslova, doprinele uspehu, podrška aktuelne vlasti daljem razvoju i rastu „Inmolda“, posebno na novoj lokaciji u Priboju, prostorno proširenje i obezbeđivanje uslova za normalno obavljenje delatnosti, stabilna porodična i privatna situacija, opredeljenje za zapošljavanje osoba koje žive u okruženju „Inmolda“ i čitav niz drugih faktora.
Deca su mi ovde. Školovala su se po inostranstvu i došla u „Inmold“ da ga svojom mladošću i entuzijazmom učine još boljim i većim
Koja sve tržišta pokrivate?
Bavimo se proizvodnjom IML robota i sofisticiranih visokokvalitetnih alata za brizganje plastike i obojenih metala koja izvozimo u Evropu, Rusiju, Afriku, Bliski istok, SAD, Pakistan, Japan, Kinu, Kanadu…
Decenijama je naš prosvetni sistem ignorisao potrebe tržišta, ali se to polako menja. Da li je krajnje vreme da prosvetne vlasti počnu da obezbeđuju upravo ono što je potrebno poslodavcima?
Da, tako je… Mi smo nekako uspeli da utičemo na Tehničku školu lokalnu zajednicu da se svest o potrebama tržišta rada promeni i da iz škola izlaze mladi ljudi sa zanimanjima koja su potrebna privredi. Pre sedam, osam godina i država je pokrenula kampanju da se obrazuju ljudi potrebni privredi i na tome se sada aktivno radi, što je meni veoma drago.

Inače, tvrd školski birokratski aparat se teško menja, ali to se u Srbiji ipak kreće na bolje jer se u mnogim gradovima radi na tome. Država je uspela da promeni zakonsku regulativu u obrazovanju, pa se sada vodi računa o profilima koji se nude deci.
Već čitavu deceniju obučavate i stipendirate učenike Srednje tehničke škole i studente mašinstva, što je povećalo interesovanje za proizvodna zanimanja i mašinsku struku. U kojoj meri je to zaustavilo odliv mladih iz Zapadne Srbije?
Svi naši zaposleni su iz okruženja od 25 kilometara u poluprečniku od firme, a prosečna starost ne prelazi 32 godine. Srednjoškolci koji su završili školi u Požezi, Užicu, Kosjeriću, Lučanima i Arilju i koji su zainteresovani za rad u „Inmoldu“ dobijaju šansu da postanu deo našeg kolektiva. Svi studenti iz ovih krajeva, koji žele da se vrate i počnu da rade, u „Inmoldu“ dobijaju posao čak i u slučaju da njihova stručna sprema ne odgovara našim potrebama jer za njih organizujemo brojne obuke za prekvalifikaciju.
Podatak da je više od 50 naših radnika u poslednjih nekoliko godina kupilo stan, govori o njihovoj čvrstoj rešenosti da ostanu o ovom kraju. Pored toga, svake godine imamo po nekoliko brakova između zaposlenih u „Inmoldu“, a možemo i da se pohvalimo da smo lane dobili oko 20 beba.
Učenicima se vreme provedeno u „Inmoldu“ plaća, tako da deca mogu da zarade veoma pristojan džeparac
Sa praktikantima rade Vaši stručnjaci, prema planu i programu, koji ste osmislili po ugledu na nemački i austrijski sistem. Kako je organizovana i kako izgleda praktična nastava u Vašoj kompaniji?
Trudimo se da decu od prve godine srednje škole upoznajemo sa obavezama. Njihov boravak u „Inmoldu“ sastavljen je od učenja konkretnih poslova i od slobodnih dnevnih aktivnosti po izboru – stoni tenis, košarka, stoni fudbal, kvizovi…
U narednim razredima se opterećenje postepeno povećava. Sve vreme insistiramo na urednosti, disciplini, elementarnom i opštem vaspitanju, higijeni i ekologiji, a tu su i konkretni poslovi pod kojima se podrazumevaju rad u realnoj proizvodnji u realnim uslovima na mašinama koje su slične onima na kojima će po završetku školovanja raditi. Pored praktičnog rada, organizujemo i teoretsku obuku iz matematike, engleskog i više mašinskih predmeta, jer je ono što uče u školi nedovoljno za obavljanje poslova u „Inmoldu“. Ovakav pristup ih oslobađa stresa prilikom zasnivanja radnog odnosa.




Učenicima se vreme provedeno u „Inmoldu“ plaća, tako da deca mogu da zarade veoma pristojan džeparac i da samostalno odlučuju o njemu. Novčana nadoknada se određuje prema jasnim kriterijumima i veoma je stimulativna.
U posao ste u većoj ili manjoj meri uključili kćerke Dušicu i Nevenu i sinove Slobodana i Dušana. Sigurno ste ponosni na njih jer su se nakon školovanja u inostranstvu vratili u porodičnu kompaniju…
Da, to je velika radost za mene. Deca su mi ovde. Školovala su se po inostranstvu, naučila su jezike, pohađala su prakse po stranim firmama i došla u „Inmold“ da ga svojom mladošću i entuzijazmom učine još boljim i većim. Troje je već udato i oženjeno, imam dvoje unučadi, snahe i zetovi su opredeljeni da žive u Požezi i zbog toga mojoj sreći nema kraja. Sve je to garant da će „Inmold“ dobro i uspešno poslovati i u budućnosti.