Učenje je proces koji je prisutan od trenutka rođenja čoveka. Iz ovog razloga, mnogi na ovaj proces gledaju kao na nešto što se podrazumeva. Deca su, po svojoj prirodi, radoznala stvorenja koja uče kroz proces istraživanja sveta oko sebe. Od trenutka rođenja ljudi su upućeni na nove stvari. Kada nas ispuni osećaj znatiželje u vezi sa nekim novim fenomenom, želimo da ga istražimo i tokom tog procesa dolazimo do novih saznanja i otkrića. Da li nas taj osećaj drži i kasnije kada odrastemo, da li nastavljamo sa istim žarom da učimo kroz proces istraživanja sveta oko sebe?
Jedina stvar koja je stalna je promena” rekao je Heraklit. Promena koja može biti bilo gde, u našoj karijeri, promena u našem ličnom životu, promena u našoj zajednici i organizacijama. Jedan od najefikasnijih načina suočavanja sa promenama je doživotno učenje. Učenje je neophodno za naše postojanje. Baš kao što hrana hrani naša tela, informacije i kontinuirano učenje neguju naše umove.
Kontinuirano učenje je naša samomotivisana upornost u sticanju znanja i kompetencija kako bismo proširili svoj skup veština i razvili buduće mogućnosti. To je deo našeg ličnog i profesionalnog razvoja u nastojanju da izbegnemo stagnaciju i ostvarimo svoj pun potencijal, omogućavajući nam da vežbamo veštinu stalnog prilagođavanja.
Kontinuirano učenje poznatije i kao celoživotno učenje je koncept koji ohrabruje širenje znanja i veština koje nikad ne prestaje. Što više znanja prikupimo o različitim oblastima, bolje ćemo razumeti promene koje se dešavaju. Celoživotno učenje je nezamenjivo sredstvo za svaku karijeru i kompaniju.
Danas je kontinuirano učenje i stalni razvoj neophodan deo sticanja veština kritičkog mišljenja i otkrivanja novih načina odnosa sa ljudima iz različitih kultura. Živeti život bez stalnog učenja je nezamislivo. A ako smo u ulozi zaposlenog, učenje postaje naša snaga da napredujemo.
Kontinuirano učenje takođe omogućava da razvijemo nove ideje i inovativna rešenja za moderne probleme i konflikte sa kojima se suočavamo na radnom mestu. U našem društvu vođenom tehnologijom, kontinuirano učenje više nije opciono. Kompanije i zaposleni koje ne shvate važnost kontinuiranog učenja na radnom mestu neizbežno će se boriti da održe svoje poslovanje na površini.
Sa druge strane, glavni razlog zašto bi svaka kompanija trebalo da podrži koncept kontinuiranog učenja i stalnog razvoja je taj što će bez tako agilne i prilagodljive kulture poslovno okruženje stagnirati ili stajati u mestu. Brzina kojom se menjaju stvari kao što su trendovi u industrijama i tehnološki napredak znači da uvek moramo da budemo korak ispred. Tehnološki napredak koji stalno dolazi nastavlja da menja prirodu samih poslova te je potrebno da se izuzetno brzo kompanije oslone na svoje veštine za učenjem i brzim prilagođavanjem.
Kontinuirano učenje u poslovnom okruženju podrazumeva posmatranje dosadašnjih iskustava kao mogućnosti za novo učenje i preispitivanje pretpostavki, vrednosti, metoda, politika i praksi. Od zaposlenih se očekuje da budu samoistraživači koji će pronalaziti načine kako da dođu do informacija, reše određene situacije i nose se sa izazovima.
OTP banka je najveći kreditor privrede i stanovništva i lider na tržištu faktoring, lizing i e-commerce usluga. OTP banka je usmerena na inovacije i digitalizaciju svog poslovanja, koje omogućava klijentima nove pogodnosti sa fokusom na unapređenje digitalnog bankarstva i korisničkog iskustva. Jedno od ključnih strateških usmerenja je zelena tranzicija, odnosno posvećenost održivom poslovanju i ekološkim projektima. Zahvaljujući prisutnosti OTP banke u 91 gradu sa 184 ekspozitura, klijentima širom Srbije je dostupna široka lepeza proizvoda i usluga, kao i efikasan servis i ponude prilagođene njihovim konkretnim potrebama, dok je mreža od skoro 300 bankomata najveća u našoj zemlji.
Kako bi svaki dan učili nešto novo zaposleni danas mogu da biraju alate koje žele pa tako na primer mogu da izgrade naviku čitanja, mogu sa stručnjacima koje poznaju da diskutuju i postavljaju pitanja, mogu da se učlane u određene organizacije, mogu kroz podučavanje druge osobe odnosno tokom prenošenja znanja da uče i sami, sprovođenjem sopstvenih istraživanja, posmatranjem sveta oko nas, primenom onog što su naučili, korišćenjem MOOC platforme kao što su Udemy, Coursera, slušanjem TED videa i podkasta…
Takođe, lideri u kompanijama treba da budu primer svojim ponašanjem tako što će podsticati nastavak učenja i zaposlenima omogućiti pristup mogućnostima učenja motivacijom kao i davanjem priznanja naporu u učenju novih veština.
Kompanije mogu da odu i korak dalje kreiranjem vremena u toku radnog vremena za učenje kao na primer sat vremena za čitanje poslovnih knjiga, slušanje vebinara ili vežbanje novih veština.
Imajući u vidu sve navedeno, da bi kontinuirano učenje funkcionisalo, kompanije moraju imati timove, programe i sisteme koji omogućavaju takvo okruženje koje uključuje stručni sadržaj i uputstva, kao i korišćenje internog iskustva i znanja. Svaki zaposleni treba da ima pristup stalnom toku informacija i razumevanja. Ne samo da zaposleni mogu da uče jedni od drugih i da sarađuju zajedno, oni treba da budu u mogućnosti da to rade dok obavljaju svakodnevne uloge i odgovornosti. Kao rezultat toga, učenje postaje suštinski deo posla, a ne posebna aktivnost na posebnoj platformi. Kada postoji kontinuirano učenje, to pomaže zaposlenima da se prilagode novim setovima veština. Kompanije žele da njihovi zaposleni ostanu angažovani na svom poslu i da budu vešti u onome što rade. Kada postoji kultura kontinuiranog učenja u kompaniji, angažman i produktivnost su rezultat koji se dobija.
Postaviće se i pitanje da li će podržavanje okruženja za kontinuirano učenje razviti zaposlene i dovesti do toga da napuste organizaciju. Međutim, upravo je suprotno, veća je verovatnoća da će zaposleni koji nemaju prilike da se razvijaju ili učestvuju u zajedničkim aktivnostima tražiti posao negde drugde.
Čak i kada kompanije uspostavite alate koji olakšavaju kontinuirano učenje, i dalje su im potrebni pojedinačni članovi da unesu nove ideje, razmišljanja i resurse od kojih svi drugi mogu imati koristi. Stoga je podrška kontinuiranom učenju jednako važna ali i odluka da to kompanija zaista i želi.
Kako bismo se na najbolji način pripremili za budućnost kontinuirano učenje je od vitalnog značaja. Ali kontinuirano učenje se ne može za jedan dan postati deo kroporativne kulture već je potrebno vreme da se svi u kompaniji naviknu na to. Izgradnja kulture kontinuiranog učenja pomaže organizacijama da efikasnije angažuju svoje zaposlene i osnaže ih veštinama od kojih benefite imaju obe strane. Vremenom proces učenja takođe postaje navika koja zaposlenima pomaže da istraže i steknu znanje o svim stvarima koje se neprestano menjaju. Kontinuirano učenje pomaže pojedincu da najbolje moguće iskoristi svakodnevne poslovne situacije i da preuzme kontrolu nad svojom karijerom. Zato mislim da je jako važno da kada prepoznamo taj osećaj znatiželje da nešto saznamo, istražimo, rešimo i kao odrasli nastavljamo da sa istim žarom učimo kroz proces istraživanja sveta oko sebe, tako prirodno, kao i deca. Kontinuirano učenje postaje stil života svakog od nas.