Opština Gadžin han u poslednjih 10 godina nije privukla nijednog novog investirora, jer nisu imali šta da im ponude. Stvari su počele da se menjaju prošle godine, kada se krenulo u otvaranje industrijske zone za koju se interesuju prvi ulagači
Iako na birou imaju odlične i stručne kadrove za različite poslove, opština bi, ako zatreba, bila spremna da organizuje obuke i dokvalifikacije kako bi što više nezaposlenih od 1.400, koliko ih ima na evidenciji NSZ, došlo do radnog mesta
Vaša opština jedina u Srbiji nema industrijsku zonu, ali radite na tome. Ima li zainteresovanih investitora na čekanju?
Strateškim dokumentima definisali smo industrijske zone na teritoriji opštine, a jedna od njih, industrijska zona sever, na samom ulazu u Gadžin han. Otkupili smo zemljište i opredelili sredstva za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Sve to nas je koštalo 15-16 miliona dinara, a sada je u toku izrada dokumentacije za infrastrukturno opremanje, u šta spadaju pristupne saobraćajnice, vodovod, kanalizacija, struja. Imamo investitore zainteresovane za dolazak u Gadžin han, ali nam treba još malo vremena da ovaj posao privedemo kraju. Naš budžet je mali, iznosi svega 400 miliona dinara, zbog čega nam je potrebna pomoć države.
Nedavno vas je posetila premijerka Ana Brnabić i obećala pomoć u traženju investitora. Šta bi moglo da se otvori u napuštenoj hali koju ste obišli?
Reč je o hali koja ima 2.500 kvadrata i koja se nalazi u sklopu preduzeća „Elid“. Ona je nakon stečaja pripadala Direkciji za imovinu koja bi je, ukoliko se nađe investitor, ustupila našoj opštini. Premijerka je tokom svoje posete izrazila nameru da se dovede ozbiljan ulagač kojem bismo dali halu pod uslovom da zaposli 50 ili 100 radnika. Najviše bismo voleli da to bude pogon konfekcije, kako bi se zaposlilo što više žena, jer njih ima više na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje.
Trenutno su u projekat „Nikada nije kasno za početak“, koji traje 18 meseci, uključene četiri osobe
Na teritoriji vaše opštine posluju samo dve firme: „Elid“ sa 50 i „Resor“ sa oko 100 zaposlenih. Da li bi one uz subvencije ili neku drugu pomoć mogle da prošire kapacitete i zaposle dodatne radnike?
„Resor“ se bavi nadgradnjom komunalnih vozila i zapošljava stotinak radnika, a „Elid“, sa svojih 50 zaposlenih, bavi se proizvodnjom elektromaterijala izuzetnog kvaliteta. Njihovi proizvodi bi mogli da zadovolje i najzahtevnija tržišta, ali im nedostaju ISO standardi i sertifikati, koji su sami po sebi izuzetno skupi. Kada bi ih imali, mogli bi da se preorijentišu na izvoz, da prošire proizvodne kapacitete, jer prostor to dozvoljava, i da povećaju broj radnika, a ništa od toga ne mogu da urade bez subvencija i bez značajne pomoći.
Za ovo su potrebni i novac i vreme, ali verujem da bi to na koncu bilo dobro za sve.
Projekat „Nikada nije kasno za početak“ pruža priliku nezaposlenima da načine prve korake u razvijanju sopstvenog biznisa. Kakvo je interesovanje?
U pitanju je „Start-up centar“ koji smo mi otvorili u zgradi koju smo otkupili od nekadašnje „Zaplanjke“, opremili ga računarima, video bimovima, napravili salu za konferencije i stvorili optimalne uslove za pisanje biznis-planova. Trenutno su u projekat „Nikada nije kasno za početak“, koji traje 18 meseci, uključene četiri osobe. Mislim da će projekat biti produžen, a ideja je da autori tri najbolja biznis plana dobiju pomoć države, što u novcu, što u opremi, za pokretanje posla. To je dobar način da smanjimo nezaposlenost i da, što je još važnije, motivišemo ljude, prvenstveno mlade, da uzmu svoj život i svoju sudbinu u svoje ruke.